Euharistijsko slavlje predvodio je isusovac o. Ivan Tambolaš, župnik Župe sv. Jakova apostola iz Opatije, a prethodilo je euharistijsko klanjanje koje su animirale sestre iz Kuće matice s Drenove.
Rijeka – Prvi dan trodnevnice o spomen danu preminuća službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
Prvoga dana trodnevnice sv. misu je slavio vlč. Ivan Brnić, župnik Župe Rođenja Bl. Djevice Marije iz Maloga Lošinja, a euharistijsko klanjanje su animirali, uz instrumentalnu pratnju, članovi Frame s Trsata i Krnjeva te djevojke Ženskoga učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić.
Zagreb – Susret animatora za duhovna zvanja
Tema susreta bila je psihološko-duhovno-moralna dimenzija rasta u vjeri na putu zvanja.
U pozdravnome govoru Nadbiskup je govorio o pozivu: „Svi smo pozvani, On nas je pozvao, zato smo ovdje zajedno“. Svako zvanje je plod poziva, a poziv je komunikacija koja se događa na vertikalnoj i horizontalnoj razini. Zvanja koja se rađaju u Crkvi, čiji su plod: plod milosti ili samoodabira? Polja su zrela, sjemeništa puna, prepoznajemo li stvarnost?
Rijeka – Proglas
Draga Majko, sretan Ti rođendan!
Životopis

Terontola – Duhovne vježbe
|
“Grandi cose ha fatto il Signore per noi!”
Sì, grandi cose sta facendo il Signore per noi!
E’ il canto che esce spontaneo dall’anima delle Figlie del Sacro Cuore di Gesù a Terontola e che, nel silenzio orante, si espande come preghiera ed anelito e si unisce a quel canto di lode e di gloria che Maria, innalzò, il giorno in cui, incontrando la cugina Elisabetta, esultò di gioia e di gratitudine, magnificando il Signore e riconoscendo che Egli, potente e misericordioso, è presente ed opera “grandi cose”, quelle che, prima di vederle con gli occhi, si contemplano con il cuore e con gli occhi dello spirito.
|
„Velika nam djela učini Gospodin!“
Da, velika nam djela čini Gospodin!
Pjesma je to koja spontano izlazi iz duše Kćeri Presvetoga Srca Isusova u Terontoli i koja se, u molbenoj tišini, širi kao molitva i čežnja te se sjedinjuje s onom pjesmom hvale i slave koju je Marija uzdigla Gospodinu, na dan kada u susretu s rođakinjom Elizabetom, zaklikta od radosti i zahvalnosti, veličajući Gospodina i priznavajući da je On, moćan i milosrdan, prisutan i da izvodi „velika djela“, koja se, prije nego što postanu vidljiva očima, promatraju srcem i duhovnim očima.
|
