Poslije njihovih promišljanja pokušale smo im objasniti što to znači ljubiti drugoga i koje sve vrste ljubavi postoje, stavljajući naglasak da sve ove ljubavi svoj izvor imaju u Bogu koji je ljubav. Dakle, tema našeg susreta bila je Hvalospjev ljubavi iz 1 Kor 13 koji je napisao sv. Pavao i sam dirnut velikom Božjom ljubavlju. Susret su pripremile i vodile sestre: Nives Stubičar, Kristina Tunić i Tajana Hrvatin.
Pročitavši Hvalospjev nastojale smo im ga približiti konkretizirajući ljubav na stvarnost onakvu kakva ona u današnjici jest, pitajući se: "Koja je onda prava ljubav?" Prava ljubav je ona koja ima veliku dušu za svakoga, koja se ne žalosti zbog tuđeg uspjeha. Prava se ljubav ne izdiže iznad drugih i ne omalovažava druge; ne iznosi tuđe slabosti i uvijek gleda kako druge razveseliti. Prava ljubav ne osuđuje i ne vraća istom mjerom. Ljubi onoga koji ju je povrijedio i to snagom Božje ljubavi, a ne vlastitim snagama. Ljubav je vječna jer Bog je ljubav. On nema ni početka ni kraja. A mi smo nositelji te Božje ljubavi jer smo stvoreni na Božju sliku. Ljubav je vrhunac svih naših čežnji i nastojanja.
Različitim zadacima u radu u skupinama djevojke su nastojale osobno i zajednički promišljati o ljubavi: Kako ljubav možemo prepoznati? Kako je darovati? Kome? Tko je moj bližnji?…. Čežnja svakog ljudskog srca je biti voljen i primljenu ljubav pokloniti drugima. Da bi ta naša ljubav uistinu bila prava ljubav, kako nam je sv. Pavao ostavio zapisano u Poslanici Korinćanima, sva naša ljubav, sreća, radost i nada trebaju imati svoj izvor u Gospodinu.
Zajedno s djevojkama molile smo i zahvalile Gospodinu za preobilnu ljubav koju nam daje svakoga dana, pa je svaka djevojka naglas izmolila zaziv koji je izvukla. U kapeli samostana, u adoraciji pred Presvetim djevojke su same predmolile Zlatnu krunicu moleći Isusa da naša srca učini slična Srcu svome. Djevojke su također imale priliku za svetu ispovijed.
Zahvalne Bogu za milost da možemo drugima svjedočiti svoju ljubav, susret smo zaključili molitvom sv. Franje:
Gospodine, učini me oruđem svoga mira.
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svjetlo.
Gdje je žalost, da donosim radost.
s. Tajana Hrvatin
