Nakon pobožnosti križnoga puta, svečano euharistijsko slavlje započelo je u 11,00 sati. Budući da je simbol ove proslave bio križ krbavskih biskupa, u pozdravnom govoru domaćin, biskup mons. Mile Bogović istaknuo je: „Ovaj je križ simbol našeg zajedništva. Gradišće i mnoge druge krajeve naselili su izbjeglice iz Hrvatske nakon tragične bitke na Krbavskom polju (9. rujna 1493. g.), a s njihovom se selidbom selio i križ krbavskih biskupa pa ga s pravom možemo smatrati simbolom naše hrvatske raseljenosti. Želimo da on i Crkva hrvatskih mučenika postanu simbol duhovne i nacionalne povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske (…) Mi ističemo vjernost u čašćenju križa ponesenog za drugoga, jer nam mir i slogu neće donijeti pobjednici, već štovanje mučeništva, budući da se oko mučeništva Isusa Krista i njegovih vjernih svjedoka i sljedbenika stvara snažno zajedništvo koje nazivamo Crkva.“ Euharistijsko slavlje predvodio je gradišćanski Hrvat mons. Egidije Živković, željezanski biskup. Uz domaćega gospićko-senjskog biskupa Milu Bogovića, u koncelebraciji su bili nadbiskupi riječki Ivan Devčić i zadarski Želimir Puljić, biskupi šibenski Ante Ivas, varaždinski Josip Mrzljak, sisački Vlado Košić, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, porečko-pulski Dražen Kutleša, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, celjski Stanislav Lipovšek te izaslanik vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića mons. Luka Kesedžić. Ovom događaju nazočili su i brojni svećenici, vjernici i redovnice.
Biskup Živković istaknuo je u propovijedi: "Udbina je propovjedaonica s koje upućujemo poruku cijelom hrvatskom narodu. S Krbavskog polja bacamo pogled na cjelokupnu našu povijest – pogled koji grli svaki, pa i najmanji zakutak ove drage zemlje Hrvatske. Ovdje su sva naša stradanja i stratišta na jednome mjestu. Ovo je mjesto na kojem čuvamo tragove mučeništva i zaboravu otimamo uzore samoodricanja. Častimo one koji su se u okruženju mržnje odlučili za ljubav. Prisjećamo se žrtava daleke i nedavne prošlosti čvrsto vjerujući da autentično mučeništvo nije ni slučaj niti sklop okolnosti iz kojih nije bilo drugog izlaza. Mučeništvo je kruna i vrhunac posve svjesnog opredjeljenja za vjernost". Spominjući neka imena hrvatskih mučenika, onih znanih i neznanih, mons. Živković je rekao kako su oni razlog da je Udbina ne samo mjesto stradanja nego i mjesto nade. Uzvisina je to s koje puca pogled daleko, daleko – sve do vječnosti. Vizija proroka Izaije potaknula ga je da se danas i ovdje zamisli nad sudbinom dragog mu hrvatskog naroda. "Nakon stoljeća stradanja, pretrpani raznoraznim jarmovima, udarani i šibani sa svih strana, pa i s onih s kojih to nismo očekivali, sanjali smo i umirali za slobodu. Danas ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe, spreman žrtvovati ne samo svoje sinove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njezina bogatstva i moći. Izgleda da smo prebrzo zaboravili krv kojom je sloboda plaćena. Ne mogu prešutjeti činjenicu da mnogi Hrvatsku danas doživljavaju kao zemlju bez nade, prepunu ljudi svladanih letargijom i beznađem. Od razočaranih branitelja do mladih koji svugdje osim u njoj vide svoju budućnost", rekao je željezanski biskup i osvrnuo se pritom na zadaću Crkve u ovom povijesnom trenutku.
"Crkva, ako želi ostati vjerna svome poslanju, ne smije šutjeti, ne smije popustiti pred napastima interesa i kompromisa, mora poput proroka stati na stranu istine bez obzira na cijenu koju će za to morati platiti. Kada stvari nazivamo njihovim pravim imenima, kada kažemo da je pobačaj ubojstvo, a ne pravo žene da raspolaže svojim tijelom, da su istospolni brakovi i njihovo usvajanje djece izopačenje ljudske prirode, a ne dostignuća suvremene demokracije, da je poigravanje s genetikom ponovni pokušaj čovjeka da se igra Stvoritelja, a ne napredak znanosti, onda nam kažu da smo zaostali i konzervativni, da ne razumijemo čovjeka i njegove potrebe, onda smo kočničari na putu u, priznat ćete, u najmanju ruku, nejasnu i zamagljenu budućnost. Bojim se budućnosti, bojim se Europe u čijem se ustavu ne smije spomenuti Božje ime, bojim se za Hrvatsku u čijim temeljima ne bi bile ugrađene kršćanske vrijednosti". Izrazio je čvrsto uvjerenje kako Crkva danas mora biti proročki glas, glas nade koji će ovom narodu neumorno naviještati da ga Bog nije ni prevario ni ostavio ili zaboravio.
"I dok se s ljubavlju i ponosom prisjećamo svih naših mučenika, imajmo na umu životni stav jednoga od najvećih, blaženog kardinala Stepinca: ‘Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti’", istaknuo je biskup Živković te zaključio da bi hrvatski mučenici s ovog mjesta svakom od nas poručili da budemo Crkva glasna, iskrena, nepokolebljiva i nepotkupljiva, i narod ponosan na svoju povijest i svoje kršćanske vrijednosti za koje su toliki žrtve podnosili i umirali; da čuvamo domovinu i ne zaboravimo patnje i krv kojom je naša sloboda plaćena. Na kraju homilije biskup Živković je zaželio da nam hrvatski mučenici budu uzori, putokazi i zagovornici na našem životnom putu te sve preporučio zagovoru svih hrvatskih mučenika.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je druženje u prostorijama Pastoralnog centra uz prigodni kulturno-zabavni program. Bilo je zaista lijepo prisustvovati ovoj veličanstvenoj proslavi nakon koje smo se radosno uputile svojim zajednicama zahvaljujući Bogu za svjedočanstvo vjere hrvatskih mučenika.
s. Martina Vlahović i s. Marijana Mohorić
