Tijekom izlaganja voditelj je stavljao naglasak na vjeru kao dinamiku dijaloga s Bogom u kojem čovjek odgovara na Božji poziv i ponuđeno spasenje kojem se treba prilagoditi. Sama činjenica da smo spašeni njegovom milošću rađa i potrebom trajnog obraćenja i susreta s Isusom Kristom – konačnim ciljem naše vjere. A da bismo to mogli, u sadašnjem okruženju i u sadašnjim prilikama, trebamo postati dionici pashalnog otajstva otvorivši svoja srca i pameti Božjoj objavi kako bi naš život nužno proizlazio iz slavlja sakramenata, posebno euharistije koja nas čini dionicima Kristova tijela i krvi, a u konačnici je vrhunac i izvor djelovanja Crkve.
Po euharistiji smo pozvani biti eshatološkim znakom, jer ako uistinu u tom sakramentu slavimo Boga naša nada i radost koje će se odraziti na našem licu i djelovanju bit će utemeljene na Kristovoj spasiteljskoj žrtvi. Naš će život tada postati znak nade u budućnost – ulaska u konačno zajedništvo s Bogom, jer slaveći otajstvo spasenja ne ubiremo plodove samo za svoju dušu, nego i drugima naviještamo to isto spasenje. U tome je žarište našeg apostolata – biti svjedoci i poticaj vjere u Isusa Krista.
„Euharistija je srce življenja Crkve“ na koju nas ne okuplja samo Božji zakon, nego povrh svega Božja ljubav i to nas čini Božjim narodom. U tome i jest bit našeg zajedništva koje izvire iz euharistije. „Euharistija je bit našeg kršćanskog identiteta“ i dovodi do toga da se čovjek osjeti kao spašeno biće, postane dijelom onoga što je Krist za nas učinio te umire sebi kako bi uskrsnuo Kristu.
Ovako duboko promišljanje o vjeri i euharistiji imale smo priliku nastaviti u adoraciji pred Presvetim oltarskim sakramentom u kapeli naše Kuće matice, za vrijeme koje su sestre imale priliku i za sakrament pomirenja. Zasigurno će nas ovako formativna duhovna obnova potaknuti na razmišljanje i promjene u našim životima i na potpunije predanje i služenje Bogu i ljudima.
s. Tajana Hrvatin