Na početku susreta prisutne je pozdravila s. Dobroslava Mlakić, postulatorica za proglašenje blaženom utemeljiteljice Družbe, Majke Marije Krucifikse Kozulić te u nekoliko riječi upoznala mlade s poviješću zgrade u kojoj je susret održan, kao i karizmom Družbe sestara koje ondje djeluju od samih početaka. Prisutnima je srdačnu dobrodošlicu zaželjela i s. Anita Crnković, ravnateljica Doma.
Nakon uvodnih pozdrava i pjesme „Kriste u tvoje ime“, prigodnom molitvom zazvali su pomoć Duha Svetoga da ih vodi u radu, razmišljanju i zajedničkom druženju. Potom su se upoznali pomoću „Znatiželjne koverte“ pune raznovrsnih pitanja na koje je svatko od sudionika trebao odgovoriti. Slijedila je najava teme, bolje rečeno, otkrivanje teme kvizom koji je sadržavao ključne pojmove iz evanđeoskih tekstova o Isusovu krštenju, a kojeg su riješili bez imalo napetosti i muke.
Slušajući katehezu o tijeku obreda krštenja, koji su sudionici primili kao djeca te se na sjećaju primanja tog sakramenta, mogli su dublje upoznati i spoznati što se to toga dana nad njima i s njima dogodilo i kolika je važnost svakog pojedinog čina koji je svećenik učinio i molitve koju je izgovorio. Osim toga mogli su shvatiti što to znači postati i živjeti kao Božje dijete, što znači živjeti svoju vjeru kao pripadnik kršćanske zajednice te moć zaštite i snagu Božje prisutnosti u svakidašnjem životu. Na osobit način bila je istaknuta važnost vjere u primanju sakramenta, ali i u životu svakoga čovjeka, osobito vjernika i kršćanina, koji bi trebao živjeti iz susreta s Božjom ljubavlju.
Sve su to imali priliku razraditi, promišljati i o tome razgovarati u radu po skupinama. Predviđene su bile četiri skupine prema zadanim simbolima, ali su se sudionici spontano podijelili u tri skupine. Rezultate rada predstavili su nakon odmora uz druženje i zakusku.
Prva skupina nazvana „Voda“ imala je zadatak na temelju biblijskog teksta o Naamanu (gubavcu), vojskovođi aramskoga kralja (2 Kr 5, 1-14) objasniti simboliku vode i vjere u životu vjernika te njezino značenje u životu kršćanina. Objasnili su to ovako: „Vjera u životu vjernika predstavlja život i pročišćenje te pročišćenje tog života i vjere. Vjera vjernika simbolizira mir i pokazuje mu put u život kojim bi trebao poći. Kao što voda biljci znači život, krštenje predstavlja novi početak u životu. No, kao i biljci potrebna mu je svjetlost, tj. motivacija i vjera.“
Druga skupina „Svijeća“ imala je zadatak napisati „Priču jedne svijeće“ koja u prenesenom značenju simbolizira ljudski život čvrsto utemeljen u vjeri u Isusa Krista.
„Na starom tavanu u prašnjavoj kutiji bila je jedna zapuštena svijeća. Osjećala se zaboravljenom i napuštenom. Jako je htjela služiti svojoj svrsi, jer se osjećala beskorisno. Jednog dana čisteći tavan, pronašli su je stanari te kuće.
Ležeći tako zaboravljena i bez imalo nade začuh odjednom glasove i korake. Pretpostavljala sam da su to stanari. Srce mi je naglo zaigralo u nadi da će me pronaći. Osluškivala sam njihove korake i vikala ‘Ovdje sam!’. Međutim, nisu me mogli čuti. Čekajući i gubeći nadu da će me pronaći odjednom se otvorila kutija i netko me je uzeo u ruke. Bila sam presretna i ispunjena. Stanari su me odlučili upotrijebiti. Tako sam se našla u dnevnom boravku na stalku za svijeće. Jedva sam im čekala pružiti toplinu i svojim plamenom obasjati prostoriju u kojoj sam se nalazila. Nakon nekog su me vremena zapalili. Gorila sam presretna dok je moj plamen plesao od radosti.
Tako su prolazili moji dani ispunjeni srećom i radošću. Otkrila sam da se stanari mole oko mene i osjećala sam da sam im važna. Što sam češće gorila, sve više i više sam se smanjivala. Bojala sam se kraja svog vijeka iako sam bila sretna što sam svoj život dala goreći za druge. Znala sam da ću ostati u njihovim srcima i sjećanju.“
Treća skupina „Krsna haljinica“, povezala je simboliku bjeline i primljene milosti, na temelju riječi koje svećenik izgovara kad na dijete polaže krsnu haljinicu te na temelju biblijskog citata iz poslanice Galaćanima: „Uistinu svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste“.
„Krsna haljinica simbolika je čistoće, dostojanstva, novog početka i novog života, života u Kristu Isusu, našem Spasitelju i Otkupitelju. Oslobođenje od istočnoga grijeha, polaganje ruku i sama milost krštenja čini nas Božjom djecom te smo pozvani živjeti što sličnije Kristu. Na krštenju se započinje ‘novi’ život, život u kojem smo djeca Božja… Dakle, pozvani smo uskladiti svoj život s kršćanstvom, odnosno, vjerom u Boga i s Božjom pomoću posvetiti se takvom životu što je moguće više, bilo kao laici bilo u posvećenom životu. Na krštenju smo primljeni u Crkvu, primili smo Duha Svetoga, pozvani smo širiti Radosnu vijest, svjedočiti svoju vjeru i spremno dočekati Isusov dolazak, biti spremni za Kraljevstvo Božje“.
Ova skupina je svoje razmišljanje zaključila molitvom koju su sami sastavili: „Gospodine Isuse Kriste, po krštenju smo postali Božja djeca i dionici Tvoga Kraljevstva. Na krštenju smo oslobođeni istočnoga grijeha i primili smo Duha Svetoga, kojeg smo potom primili u punini na potvrdi. Molimo Te, da vođeni tim istim Duhom budemo ustrajni na Tvome putu. Pomozi nam i osnaži nas da još jače vjerujemo u Istinu, a u tome neka nam pomogne zagovor nebeske Majke Marije. Hvala Ti što nas ljubiš. Amen.“
Ovaj dio susreta završen je na simboličan način, tako da je svatko od sudionika pristupio posudi s blagoslovljenom vodom znamenujući se znakom križa i paleći svoju malu svijeću na velikoj svijeći. Dok su svi sudionici sjedili u krugu držeći upaljene svijeće u rukama, izmoljena je prigodna molitva, nakon koje su uslijedile osobne prošnje i zahvale, a zaključili smo ih molitvom „Oče naš“. Zatim je svatko od sudionika dobio simboličnu kapljicu s biblijskim citatom kao uspomenu na ovu duhovnu obnovu.
Najljepši dio zahvale za ovaj susret dogodio se u samostanskoj kapeli u adoraciji pred Presvetim oltarskim sakramentom kada je svatko pred Gospodinom naglas izrekao dobiveni citat. Nakon kratkog klanjanja u tišini, susret smo završili pjesmom „Rijeke žive vode“.
Najljepši dio zahvale za ovaj susret dogodio se u samostanskoj kapeli u adoraciji pred Presvetim oltarskim sakramentom kada je svatko pred Gospodinom naglas izrekao dobiveni citat. Nakon kratkog klanjanja u tišini, susret smo završili pjesmom „Rijeke žive vode“.
s. Tajana Hrvatin