Draga sestro!
Pišem Ti kako bih s Tobom podijelila radost izbora novoga Poglavara Katoličke Crkve. Pretpostavljam da si i Ti pratila izravni prijenos s Trga sv. Petra, u srijedu 13. ožujka 2013. kada su svi očekivali samo jedno, bijeli dim i zvona koja će potvrditi da je izabran novi Poglavar Katoličke Crkve. Sigurno si vidjela svaki detalj i mnogo više od mene, ali bih Ti željela napisati ono što je zapazilo moje oko, i srce. Dugo smo već stajali na Trgu, kiša je neprestano padala, ali u 19,06 sati, naša radost bila je neopisiva. Bijeli dim nad Sikstinskom kapelom. Zvonjava zvona bazilike Sv. Petra. Mnoštvo je uzvikivalo: "Imamo Papu"! Još koji trenutak i vidjet ćemo ga. Četverogodišnjak ispred mene predvodi klicanje "Živio Papa", oduševljeni odrasli u blizini ponavljaju njegove riječi. Kao da je sve stalo. Oči su uprte u baziliku Sv. Petra, u prozor središnjega balkona s kojega će se, prvi put, novi Papa obratiti "Urbi et Orbi", Gradu [Rimu] i svijetu. Bogoslovi u blizini počinju pjevati "Salve, Regina". Trenutci molitve isprepleteni radosnim usklicima u iščekivanju Pape. Kiša je napokon prestala padati.
Poslije nešto više od sat vremena svijet je čuo riječi kardinala protođakona Jean-Louisa Taurana: "Habemus Papam – Imamo papu!" Ime mu je Franjo. Iznenađenje, novo ime, možda i najava programa pontifikata. Bogoljublje i čovjekoljublje. Argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio 266. je papa u povijesti Crkve. Na Trgu neizrecivo oduševljenje i klicanje. Pitali smo se tko je novi Papa, bilo je spominjano nekoliko imena, uglavnom onih koja su sredstva društvenoga priopćavanja izabrala i favorizirala. Sjetila sam se tada Božjih riječi po proroku Izaiji: "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti" (Iz 55, 8). Vjerujem da su kardinali osluškivali poticaje Duha Svetoga koji je očito odlučio drukčije i podario Papu za ovaj povijesni trenutak.
I ugledali smo ga. I klicali smo od radosti "Živio Papa" i opet "Franjo! Franjo!". U trenutku je mnoštvo utihnulo da čuje prve riječi našega Svetog Oca. Papa Franjo pozdravio je vjernike svoje Rimske biskupije vrlo jednostavno, toplo, smireno, dostojanstveno, nekako posebno skromno, osvajajući srca prisutnih vjernika iz cijeloga svijeta. "Braćo i sestre, dobra večer. Znate da je dužnost konklava bila odabrati Rimskoga biskupa. Čini se da su se moja braća kardinali odlučili potražiti ga gotovo na kraju svijeta", rekao je Papa nasmiješivši se na početku svoga prvog javnog nastupa, a okupljeni vjernici pozdravili su ga i srcem, i glasom, i gromoglasnim pljeskom. Naš Papa zahvalio je cijeloj Rimskoj zajednici koja je došla pozdraviti svoga Biskupa, a on je sve pozvao na molitvu za Rimskoga biskupa u miru Benedikta XVI. "da ga Gospodin blagoslovi i Majka Božja čuva" izmolivši zajedno s okupljenima Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu. "Sada započinjemo ovaj put: biskup i narod. Ovaj put Crkve u Rimu koja ‘predsjeda u ljubavi’ svim Crkvama, put bratstva, ljubavi i međusobnog povjerenja." U glavama nam odjekuju riječi sv. Ignacija Antiohijskoga, Bogonosca, s početka II. stoljeća. Papa je nastavio: "Molimo uvijek jedni za druge. Molimo za čitav svijet da zavlada veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve koji danas započinjemo, i u kojem će mi pomagati moj kardinal vikar, koji je ovdje prisutan, bude plodonosan za evangelizaciju ovoga prekrasnog Grada."
Prije nego će udijeliti svoj prvi apostolski blagoslov, zamolio je vjernike da mole u tišini za njega riječima "bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svoga biskupa". Papa se naklonio na blagoslov. Kakva jednostavnost, malenost, baš Franjina! Stotine tisuća osoba ostale su u molitvenoj tišini za Svetoga Oca. Nevjerojatan osjećaj blizine. Molili smo srcem za papu Franju. Vjerujem da je Gospodin čuo molitve srca i duše mnoštva vjernika koji su bili kao jedno, iako prepuni mnoštvom doživljaja, misli i dojmova. Trenutci veličanstvene tišine, potom Papine riječi: "Sada ću udijeliti blagoslov vama i čitavom svijetu, svim muškarcima i ženama dobre volje." Poslije apostolskoga blagoslova te potpunog oprosta papa Franjo je spontano zatražio mikrofon i pozdravio vjernike ovim očinskim riječima: "Braćo i sestre, sada vas ostavljam. Velika vam hvala na prihvaćanju. Molite za mene i vidimo se uskoro. Do skora viđenja: sutra ću se poći pomoliti Majci Božjoj, da čuva cijeli Rim. Laku noć i ugodan odmor!" Radost se širila rimskim ulicama, vidjelo se to jasno na licima vjernika, djece i odraslih, moglo se čuti i oduševljenje u glasnom prepričavanju dojmova, srce Crkve živo kuca. I Papa je to vidio.Zahvalna sam Gospodinu za ovu milost, jer biti u Rimu u ovom povijesnom trenutku, Božji je dar. Srce će još dugo prebirati ove prve trenutke s Petrom naših dana.
Draga sestro, molimo za našega Papu, jer nas je i on pozvao na molitvu. Neka u snazi Duha Svetoga svojim riječima i primjerom svakodnevno preobražava lice zemlje novom evangelizacijom, uči nas Franjinom jednostavnošću hoditi putem bratske i sestrinske ljubavi i međusobnog povjerenja te uvijek više ljubiti (semper magis) i slijediti Krista na veću slavu Božju.
Srdačno Te pozdravljam iz Vječnoga Grada!
s. Lidija Turić