Rodna kuća Marije Krucifikse Kozulić na Pećinama
Kako bismo bolje razumjeli koliko je za naš grad, odnosno u ono vrijeme za Sušak, važna obitelj Kozulić, odlučili smo obitelj smjestiti u povijesni kontekst. Poznato je da su oni na indirektan način zaslužni za ime mjesta Pećine zbog djelatnosti kojom su se bavili. Stoga na Pećine krećemo s Delte. Nakon prokopa novog korita Rječine, 1855. godine ostao je između Mrtvoga kanala i novoga korita prostor trokutasta oblika koji je, zbog sličnosti s grčkim slovom Delta, dobio taj naziv. Zapadna strana zove se Mrtvi kanal, a istočna strana istodobno se nasipala stvarajući novu površinu, Brajdicu. Ime je ostalo kao sjećanje na bivše vlasnike, trsatske fratre, koji su tu imali vinograde. Nakon potpisivanja Rimskoga ugovora, tzv. Sporazuma o Rijeci u siječnju 1924. godine, između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS, riječka luka pripala je Italiji, a sušačka luka Baross Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji. Luka je djelovala samostalno sedamnaest godina. Danas, zbog nove zaobilaznice koja prolazi tim dijelom i ispod naselja, sve zovemo Pećinama.
Dolazimo pred rezidenciju „Palazzin“ industrijalca Jurja Ružića, a na mjestu gdje stojimo nekoliko desetaka metara ispod nas bilo je prvo privatno kupalište nastalo 1880. godine ispod rezidencije. Palača se u tom trenutku nalazila na samoj morskoj obali. U toj kući rodio se i naš poznati dirigent Lovro pl. Matačić. Nažalost, već početkom 20. stoljeća teren je nasipan za potrebe mađarskih željeznica. Nekada cestom Dorotejom krećemo po elitnome dijelu grada gdje su u svojim vilama živjele poznate i bogate obitelji Sušaka, pokretači društvenoga i građanskoga života. Među najvažnijima su bile tri vile obitelji Kozulić, poznatih brodovlasnika s Malog Lošinja. Marija Kozulić rodila se 20. rujna 1852. godine i bila je jedno od nekoliko djece poduzetnika i kapetana duge plovidbe Ivana Mateja i majke Katarine rođene Supranić, također iz poznate veleposjedničke mornaričke obitelji s Velog Lošinja. Ta velika dobrotvorka, kasnije redovnica Marija Krucifiksa (Raspeta), utemeljila je Zavod i redovničku zajednicu Presvetoga Srca Isusova 6. srpnja 1899. u Rijeci s karizmom pomaganja djeci i mladeži. Bila je pedagoginja i učiteljica glazbe i govorila je nekoliko stranih jezika. Teško će današnje Pećine dostići sjaj onoga vremena, ali prvi riječki hostel otvoren je upravo ondje, također u kući obitelji Kozulić. Malo dalje nalazi se i teniski teren. Na ovome mjestu nastaje ime ovoga naselja. Veterani brodogradnje, obitelj Kozulić, dvadesetih godina 19. stoljeća stvorili su veliku radnu površinu za svoj škver. Zanimljiv je podatak da je 1824. godine Sušak imao jedan, a Pećine tri škvera. Na tu su površinu instalirali dvije velike peći za pečenje i proizvodnju vapnenca jer je prijevoz materijala bio skup i težak. Zbog položaja škvera i velikih peći iznad mora lokalitet se počeo nazivati Pod Pećinama.
Riječka Majka
Kako bismo bolje upoznali ovu iznimnu ženu, redovnicu, odgojiteljicu i dobrotvorku pogledali smo polusatni dokumentarno-igrani film: „Riječka Majka – Marija Krucifiksa Kozulić“. Njezin lik utjelovila je riječka glumica Edita Karađole. Gledajući film učenici su se pitali kako je moguće da za ženu tako velikih djela nikada nisu čuli. Njezin rad u 19. stoljeću smatraju puno značajnijim od rada Angeline Jolie i drugih slavnih osoba današnjice čiji je rad zapravo traženje svetosti bez žrtve, jer daju iz hobija i svog suviška. Sramotnim smatraju odavanje počasti takvoj iznimnoj osobi tek imenovanjem jedne ulice u gradu, za koju ne znaju ni gdje se nalazi.
Svrha Družbe je općeljudski i kršćanski odgoj i obrazovanje djece i djevojaka, posebno siromašnih. Prije osnutka Družbe, Marija Kozulić je kao laikinja utemeljila 1. listopada 1895. godine u Rijeci Zavod Presvetoga Srca Isusova – Istituto del Sacro Cuore di Gesù, za siromašnu djecu i žensku mladež i u toj je ustanovi 11. listopada iste godine otvorila dječji vrtić koji je djelovao prema pedagoškim načelima njemačkoga pedagoga Fridricha Fröbela.
Dom Marije Krucifikse Kozulić u Rijeci u Pomeriju 17 ima svoju stoljetnu povijest koja govori o društveno-političkim prilikama u našemu gradu i domovini. Na letku prigodom otvorenja Zavoda, 8. rujna 1895. godine, Marija Kozulić je ovako napisala: „Blago izvolite dakle, dobrostivi riječki građani, a osobito dobre gospođe, valjano promotriti veliko djelo, nadahnuto od Presvetog Srca Isusova na neizmjernu korist riječke mladeži.“ Zavod Presvetog Srca Isusova bio je smješten u dvjema zgradama. Prvu je zgradu Zavoda Marija Kozulić kupila, dogradila i otvorila 1895. godine, a drugu, u kojoj je danas smješten Dom, iz temelja je gradila i otvorila 22. rujna 1907. godine.
Zavod je od 1910. izdavao godišnjak Almanacco Charitas, a prihodi su išli u korist Zavoda. Časopis se zvao Charitas jer je sav život i djelo Marije Kozulić bio caritas – ljubav. U Zavodu su sestre odgojile brojnu djecu sve do kraja Drugoga svjetskog rata. Gradske vlasti su 1948. godine oduzele Zavod i u prvu su zgradu smjestili državni vrtić "Darinka Drašić", a u drugu zgradu useljena je Škola za medicinske sestre primaljskoga smjera „Marija Grbac“, koja je ondje ostala do 1982. godine. Te godine u zgradu su useljeni Uredi za sport i tehničku kulturu grada Rijeke. Gradske vlasti su 2002. godine zgradu vratile Družbi koja ju je obnovila te u njoj osnovala i otvorila Ženski učenički dom Marije Krucifikse Kozulić, s pravom javnosti, školske godine 2006./2007.
U okviru našeg projekta prilikom posjeta ovoj ustanovi dočekale su nas postulatorica kauze s. Dobroslava Mlakić i ravnateljica Doma s. Anita Crnković. Postulatorica kauze s. Dobroslava nas je upoznala s likom i djelom Utemeljiteljice, onime što je značila za naš grad, čije plodove rada i danas vidimo. O pastoralu te odgojno-obrazovnom djelovanju u Domu govorila je ravnateljica te nas pozvala na daljnju suradnju i uključivanje u njihove programe kroz radionice za mlade koje se provode u Domu. O životu u Domu te o jednom aktivno ispunjenom danu govorile su naše učenice Marija Mačić i Matea Samaržija iz II-4 razreda.
Sestre i dalje provode zamisli njihove Majke Utemeljiteljice pastoralom djece i mladih. Osim Ženskog učeničkog doma u Rijeci poznate su i po Dječjem vrtiću „Nazaret“ te vrtiću i jaslicama „Mima“.
Ines Turković, dipl. teologinja, profesorica mentorica
Medicinska škola u Rijeci