Nadbiskup se ukratko osvrnuo na duhovnost vremena u kojem je naša Družba nastala kako bi vjernicima približio Srce Boga koji sve stvara, sve uzdržava i svime upravlja svojom neizmjernom ljubavlju i na taj način sve privodi svome cilju kako bismo svi bili dionici njegove slave i vječnoga života. U naravi Boga jest da se razdaje u svojoj ljubavi i stvara plan spasenja koji nam očituje po utjelovljenju, muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista koji je postao sluga sviju.
Božja ljubav prema ljudima jest pastirska ljubav koja se očituje još u Starom zavjetu kroz životne stvarnosti izraelskoga naroda, a svoj vrhunac doseže u Isusu Kristu, Dobrom pastiru koji ostavlja 99 ovaca u potrazi za onom izgubljenom te u svojoj ljubavi ide do predanja vlastita života za naše spasenje. Poput Krista, i mi trebamo tražiti izgubljene i brinuti o spasenju duša, jer smo djeca Božja i kao takvi pozvani smo nasljedovati Isusa Krista. Pozvani smo odnositi se prema svima s pouzdanjem i povjerenjem te time svjedočiti Božju ljubav, svjesni toga da je u nebu veća radost zbog jednog obraćenog grešnika nego zbog 99 pravednika.
Poslije euharistijskoga slavlja Nadbiskup je izložio Presveto i pred njim izmolio Posvetnu molitvu Presvetom Srcu Isusovu te okupljenima udijelio Božji blagoslov, nakon čega smo nastavili slavlje blagovanjem kod stola.I sestre i vjernici imali su priliku klanjati se Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu sve do 17,00 sati, kada je započelo slavlje molitve Večernje i pobožnost Zlatne krunice. Tad je također bila prigoda i za sakrament svete ispovijedi. Večernje euharistijsko slavlje slavio je mons. Gabriel Bratina koji se vjernicima obratio poticajnim riječima uspoređujući život i Srce Isusa Krista s otvorenom knjigom koja ima svoj sadržaj, poglavlja i misli. Krist preko svoga božanskoga Srca koje ljubi čovjeka spašava ljude cijeloga svijeta. Ta zato je došao na svijet.
Svetkovina Srca Isusova u sebi sažima svu dobrotu, ljubav i svetost koja treba ljudima. O tomu nam najbolje govore čitanja o Isusu Dobrom pastiru koji izgubljenu ovčicu vraća natrag u ovčinjak. To je stvarnost koja treba i nas hrabriti, jer mi smo oni koji se, kad sagriješimo i kad se pokajemo, uvijek iznova vraćamo svome Bogu, a On nas hrani svojim Tijelom i govori što nam je činiti kako bismo bili bolji. On je naš Put, Istina i Život. Zato je svetkovina Presvetoga Srca Isusova svetkovina Božje ljubavi prema nama.
.JPG)
Nakon propovijedi u molitvi i pjesmi slijedilo je slavlje bolesničkog pomazanja kojem su pristupili mnogi vjernici i sestre radi zdravlja duše i tijela. Pred kraj euharistijskoga slavlja, u prepunoj kapeli, pet laika koji su redovito sudjelovali na katehetskim večerima tijekom proteklih devet mjeseci izrekli su osobni čin posvete Presvetomu Srcu Isusovu. Nakon blagoslova i završne pjesme zajedništvo smo nastavili čašćenjem u holu samostana na koje su se vjernici rado odazvali.Neka nas ova svetkovina uistinu potakne na razmišljanje i na promjenu vlastita života te se u potpunosti pripustimo vodstvu Božanskoga Srca Isusa, Dobroga pastira.
s. Tajana Hrvatin