O našem putovanju napisat ću nekoliko redaka. U subotu 7. lipnja autobusom Autotransa nas 37 sestara krenulo je na put. Mnoge se nisu usudile putovati zbog vrućine, zdravstvenih problema, starosti ili zbog zauzetosti. Iz naše zajednice bilo je 15 hrabrih. U autobusu nas je pratio vođa puta vlč. N. Ilijić. Moleći časoslov te slušajući opise pojedinih mjesta, odnosno o Svetom brdu Lussari, približavali smo se podnožju Alpa. S. Renata Vugdelija otišla je kupiti karte za uspinjaču, koja se ne zaustavlja ako nema nikoga da „uskoči“ u kabinu, nego ide dalje prazna pa se baš treba požuriti ući u nju u grupici od osam članova koliko u kabinu stane. Nama je uspjelo „uskočiti“, no s. Natalija s još dvije sestre nije uspjela ući pa je hrabro krenula sama. Nakon vožnje uspinjačom (oko 15 minuta), stigle smo u crkvu. Mali kipić na glavnom oltaru, crkva skromno okićena, trojezična sv. misa upravo je završavala… Pomislila sam kako to da je na oltaru mali, neugledan buket cvijeća. Kad sam se približila vidjela sam da je to dragocjen buket – od runolista. Pao mi je na pamet jedan stih pjesme koji sam uspjela zapamtiti: „Runolist, ti si čist!“. Slikala sam buketić svojim mobitelom, no na moju žalost kasnije sam ustanovila da mi se slučajno izbrisao.Naša sv. misa je također bila dvojezična, s njemačkim hodočasnicima i svećenikom Poljakom koji je vodio hodočasnike iz Melitza. Po zaduženju koje sam u crkvi dobila imala sam čast voditi pjevanje. Bilo mi je drago, kao i sestrama koje su dugo bile u Njemačkoj ili Austriji, da smo mogle pjevati i moliti zajedno s njihovim hodočasnicima. U crkvi je bilo jako hladno, tražile su se tapecirane stolice te smo nakon obilaska oltara, ne samo zato što je slijedila druga sv. misa, nego i zbog hladnoće, brzo napustile crkvu. Ugodno je bilo osjetiti sunce i gledati snježne Alpe „na dohvat ruke“. Čudesno!
Tamošnji župnik pozvao je sestre u župni stan gdje nam je njegova domaćica ponudila kavu. Brzo sam napustila župnu kuću, ne dočekavši kavu, jer je u njoj bilo isto tako hladno kao i u crkvi.
Mogle smo još sat vremena uživati u alpskom suncu, pogledu u dolinu i na vrhove Alpa.
Uslijedilo je vraćanje istom uspinjačom, kako je tko stigao uskočiti u kabine, te ulazak u autobus gdje nam je s. Renata najavila iznenađenje. No budući da su i sestre bile nestrpljive, nije mogla dugo izdržati te je otkrila da ćemo posjetiti crkvu sv. Ante u Trstu. Razgledavanjem Ponte Rossa (Crveni most), kao i ponude svakojakih predmeta na tržnici te pravoslavne crkve u blizini, brzo nam je prošlo vrijeme. Na povratku je uslijedila zahvala svim sudionicima, posebno onima koji su podnijeli najveći teret dana, odnosno organizacije. Na kraju je i s. Anita zahvalila Bogu za prekrasan dan i doživljaj te odsutnom mons. Nikoli Uraviću koji je bio spriječen voditi ovo hodočašće.Ostaje mi samo zahvaliti organizatorima – mons. Uraviću, s. Renati, milosrdnici, našoj s. Aniti te vlč. N. Ilijiću za sav trud uložen u ovo putovanje. Zahvaljujem s. Piji na poslanim slikama u prilogu. Nadam se da će blagodati naše molitve osjetiti svi za koje smo molili.
s. Bernardina Maslać