U svojoj propovijedi nadbiskup je rekao kako nas ova svetkovina potiče na razmišljanje o Božjoj ljubavi prema nama, ali i o našem odnosu prema njoj. Citirajući sv. Ivana apostola: „U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“, nadbiskup je ukazao na to kako Bog ljubi sve ljude bez ikakve prethodne zasluge kojom bi Boga zadužili i na neki način uvjetovali.
Sve nazočne potaknuo je na preispitivanje svega onoga što u njihovu životu nije u skladu s tolikom Božjom ljubavlju: „Nije dosta samo ispitati se, potrebno je i pokajati se i odreći se svega što je u našem životu i ponašanju protivno Božjoj ljubavi. (…) Pozvani smo ispitati se ljubimo li i koliko doista ljubimo; je li nam i koliko nam je doista do drugih stalo, posebno do onih koji su nam daleko, pa možda i neprijateljski prema nama raspoloženi, a Kristu su toliko važni, jer njegova ljubav ne isključuje nikoga. Imamo li mi, koji smo pozvani biti svjedoci te ljubavi, pravo nekoga isključivati? Imamo li pravo držati distancu tamo gdje Krist traži blizinu, blizinu najslabijima, izranjenima na duši i tijelu, izgubljenima na bespućima ovoga svijeta?“, rekao je nadbiskup te upozorio na riječi Svetoga Oca o Crkvi koju bi želio; ranjivu i prljavu jer je izišla na ulice. „Ne želim Crkvu koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastitu sigurnost. Ne želim Crkvu koja je zabrinuta za to da bude središte, a napose biva zatvorena u klupko opsesija i procedura. Ako što mora u nama probuditi sveti nemir i zaokupiti našu savjest, onda je to činjenica da naša braća žive bez snage, svjetla i utjehe prijateljstva s Isusom Kristom, bez vjerničke zajednice koja ih prihvaća, bez smisla i cilja u životu“ (EG, br. 49). Tako je nadbiskup u skladu s Papinim riječima pozvao sve da iziđu iz vlastite udobnosti i imaju hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo Evanđelja (br. 20).
U nastavku je nadbiskup upozorio na podjele među kršćanima kao jednu od najvećih zapreka širenja Kristove radosne vijesti, ali i na podijeljenost među samim crkvenim zajednicama koje imaju puno veće posljedice. „Kako možemo drugima svjedočiti Božju ljubav ako smo sami podijeljeni i razdvojeni raznim neprijateljstvima. Kako kao takvi možemo slaviti Božju ljubav objavljenu u Kristu koji je došao dokinuti sve podjele i neprijateljstva, a da to ne bude gluma i farsa?“, rekao je nadbiskup Devčić te zaključio riječima kako se na to može odgovoriti samo žarkom molitvom Presvetom Srcu Isusovu.
Na kraju mise izložen je Presveti Oltarski Sakrament na klanjanje sve do 17 sati kada je započeo sat zajedničkog klanjanja u našoj samostanskoj kapeli i molitva Večernje. Večernju svetu misu, s početkom u 18 sati, predvodio je vlč. Nikica Jurić, župnik Župe Blažene Djevice Marije Karmelske na Drenovi u koncelebraciji s mons. Gabrijelom Bratinom. I na večernjem euharistijskom slavlju okupio se velik broj vjernika laika koji su uzveličali slavlje svetkovine naše Družbe svojom prisutnošću, molitvom i druženjem u samostanskom predvorju poslije svete mise.s. Ana Kapular