U tom nastojanju pokušali smo se s različitih stajališta približiti biblijskom iskustvu jedne žene koja je u dubokoj želji za „istinskom, lijepom i velikom ljubavlju“, želji i potrebi koju papa Franjo pripisuje napose razdoblju mladenaštva – dopustila da se njezina potreba, a ujedno i veliko bogatstvo njezina srca, izobliči. Za takvo stanje ljudskoga srca, samo Isus ima pravi pristup i rješenje. Od njegova smo primjera nastojali učiti i njegovoj se ljubavi u molitvi prepuštati. Duhovnu obnovu zaključile smo definiranjem osobnih odluka za daljnji korizmeni hod kako bismo ga mogle i nasljedovati u odnosu prema drugima. Bile su to one odluke koje proizlaze iz srca, a nalaze uzor u Isusovu ponašanju i djelovanju, verbalnom i neverbalnom.
Hvala svim djevojkama koje su sudjelovale na duhovnoj obnovi, a u najvećem broju bile su to djevojke iz Ogulina, koje su do nas stigle u pratnji njihovih vjeroučiteljica: s. Pankracije, Ivone i Ane. Hvala i onima pristiglim iz Zagreba i Rijeke. Neka sve Gospodin zaštiti svojom ljubavlju i prati svojim pogledom.
Poruku koju smo zajedno sa s. Martinom predale na kraju susreta njima, želimo podijeliti i s vama. Ona je izrečena u stihovima koje je zapisao gosp. Stjepan Lice pod naslovom: „Okopaj svoje srce“:
„Mnogo je zapuštenih njiva. Mnoge su obrasle trnjem.
Na mnoge je odbačen kojekakav otpad kao da nije riječ o zemlji.
O tlu čijoj je plodnosti povjereno darivati i obnavljati život.
Mnogi pokraj njih prolaze kao da ih i nema.
I ne osvrnu se. I ne pomisle da je zemlji, svakoj zemlji, uz sunce,
kišu i vjetar – uz Božju ruku – potrebna i ljudska ruka.
Ima ih i koji se jako uznemire pri pogledu na zanemarenu i zaboravljenu zemlju.
Ali ne pođu dalje od svoje uznemirenosti.
Osim u svojim riječima. U srdžbi. I obezvrjeđivanju.
Onih drugih.
A ti…
Prije nego što išta kažeš o ijednom zaraslom, napuštenom polju,
prije nego što išta kažeš o nekome u vezi s njim,
pa i prije negoli pođeš u vezi s njim nešto učiniti …
Okopaj svoje srce.
Okopaj svoje srce. Okopaj ga pomno. S ljubavlju.
Povjeri koje sjeme udomljuješ u njemu.
Kojim vodama da po njemu teku, da provru iz njega.
I kojem ga suncu otvaraš.
Okopaj svoje srce.
I shvatit ćeš da si okopao
ne samo zemlju nego i nebo.
A nakon što ga okopaš, znat ćeš što ti je činiti s drugim njivama.
Kako ti valja prići srcima drugih.“
s. Marijana Mohorić
