Na temelju nekoliko svetopisamskih tekstova naglašena je povezanost euharistijskoga otajstva i Djevice Marije. Osobito je istican događaj u Kani Galilejskoj te Marijina prisutnost i uloga kao jedna od ključnih za ostvarenje punine svadbene gozbe i radosti. Dublje pronicanje u tu tajnu otkriva vezu Blažene Djevice Marije i euharistije još mnogo prije događaja u Kani, a povezanost se otkriva još jasnije u događaju na Golgoti. Marija je bila sudionica i svjedokinja spasenjskih događaja u njihovu povijesnom razvoju, s vrhuncem u Otkupiteljevoj smrti i uskrsnuću. 
Upravo stoga Marija ima posebno mjesto i ulogu u otajstvu euharistije, ona je naša Majka upravo po euharistiji, istaknuo je o. Ivan. U drugom dijelu meditacije isticano je kako tu povezanost tumače neki crkveni oci (Petar Krizolog, Epifanije, Efrem Sirski, Ambrozije, sv. Augustin, sv. Bonaventura, sv. Toma Akvinski, sv. Franjo Saleški) sve do naglaska Drugoga vatikanskog koncila u dogmatskoj konstituciji o Crkvi. Marija, Majka Crkve, predstavljena nam je kao uzvišeni uzor poslušne vjere Riječi Božjoj, kao uzor velikodušnoga sudjelovanja u žrtvi prikazanja Isusa u Hramu i podno križa, kao ona koja je „cijelim svojim životom uz Krista, a ne samo na Kalvariji, svojom učinila ‘žrtvenu dimenziju Euharistije’“ (Ecclesia de eucharistia, 56), kao najviši uzor zahvalnoga sudjelovanja u božanskim tajnama kako je to opjevala u svome „Veliča“. U svagdašnjem životu, kao i u euharistijskom slavlju, Marija je „Djevica koja prinosi“, ona je „euharistijska“ žena čitavim svojim životom. „Pripravljajući se iz dana u dan za Kalvariju, Marija živi jednu vrst ‘anticipirane Euharistije’, reklo bi se ‘duhovne pričesti’ želje i prinosa koji će svoje ispunjenje imati u sjedinjenju sa Sinom u muci, a potom će se, u post-pashalno vrijeme, izraziti njenim sudjelovanjem u euharistijskom slavlju kojem će predsjedati apostoli, kao ‘spomen-činu’ muke“ (Ecclesia de eucharistia, 56). Njezini stavovi vjere, žrtvenog karaktera i zahvaljivanja otkrivaju da je Nazaretska Djevica bila euharistijska žena, kako je o njoj učio i sv. Ivan Pavao II. Crkva, promatrajući Mariju kao svoj uzor, pozvana je nasljedovati je i u njezinu odnosu s ovim presvetim Otajstvom.
Upravo stoga Marija ima posebno mjesto i ulogu u otajstvu euharistije, ona je naša Majka upravo po euharistiji, istaknuo je o. Ivan. U drugom dijelu meditacije isticano je kako tu povezanost tumače neki crkveni oci (Petar Krizolog, Epifanije, Efrem Sirski, Ambrozije, sv. Augustin, sv. Bonaventura, sv. Toma Akvinski, sv. Franjo Saleški) sve do naglaska Drugoga vatikanskog koncila u dogmatskoj konstituciji o Crkvi. Marija, Majka Crkve, predstavljena nam je kao uzvišeni uzor poslušne vjere Riječi Božjoj, kao uzor velikodušnoga sudjelovanja u žrtvi prikazanja Isusa u Hramu i podno križa, kao ona koja je „cijelim svojim životom uz Krista, a ne samo na Kalvariji, svojom učinila ‘žrtvenu dimenziju Euharistije’“ (Ecclesia de eucharistia, 56), kao najviši uzor zahvalnoga sudjelovanja u božanskim tajnama kako je to opjevala u svome „Veliča“. U svagdašnjem životu, kao i u euharistijskom slavlju, Marija je „Djevica koja prinosi“, ona je „euharistijska“ žena čitavim svojim životom. „Pripravljajući se iz dana u dan za Kalvariju, Marija živi jednu vrst ‘anticipirane Euharistije’, reklo bi se ‘duhovne pričesti’ želje i prinosa koji će svoje ispunjenje imati u sjedinjenju sa Sinom u muci, a potom će se, u post-pashalno vrijeme, izraziti njenim sudjelovanjem u euharistijskom slavlju kojem će predsjedati apostoli, kao ‘spomen-činu’ muke“ (Ecclesia de eucharistia, 56). Njezini stavovi vjere, žrtvenog karaktera i zahvaljivanja otkrivaju da je Nazaretska Djevica bila euharistijska žena, kako je o njoj učio i sv. Ivan Pavao II. Crkva, promatrajući Mariju kao svoj uzor, pozvana je nasljedovati je i u njezinu odnosu s ovim presvetim Otajstvom.
Prvi dio duhovne obnove bio je doprinos za produbljenje našega osobnog pristupa otajstvu euharistije u kojem su Marijina prisutnost i njezini stavovi nama uzor u bogoštovlju, pomoć i zagovor u življenju. U drugome dijelu duhovne obnove okupile smo se u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom tijekom kojega je bilo moguće pristupiti sakramentu pomirenja. Duhovna obnova završena je počašćenjem i druženjem. Zahvaljujemo za sve! Neka naš život bude Magnificat Gospodinu!
s. Velimira Marinović