Preobraženje je objava Kristove slave, ali i priprava za suočavanje s križem, zato ono pokazuje i bitne dimenzije posvećenoga života. Pogled u blistavo Kristovo lice u tajni Preobraženja uključuje uzlaženje na brdo i silaženje s brda, silazak u dolinu, tj. povratak u svakodnevnu zbilju. Tako je bilo i za trojicu učenika na gori koje je Otac pozvao na poslušnost Kristu, da ga učine središtem svoga života. Voditelj je podsjetio na važnost srastanja s riječju Božjom, na važnost suobličavanja Kristu, na nasljedovanje Krista kako je predloženo u Evanđelju, da ono, kao i utemeljiteljima redovničkih zajednica, bude apsolutno pravilo, a Krist ideal, na što nas neumorno poziva i papa Franjo u Godini posvećenog života. U takvom nasljedovanju rađa se poziv na preobraženu egzistenciju – biti svjedocima Božje preobražujuće prisutnosti u životu i prepoznavati iskustvo radosti koja je ispunila živote trojice apostola, napose sv. Petra koji je uskliknuo: „Dobro nam je ovdje biti!“. A oni su zapravo gledali Krista koji je mislio na Križ, u kojem je njegova ljubav dosegla vrhunac, njegovo siromaštvo sve odbacilo, a njegova poslušnost nama darovala život (usp. VC, 23). 
Voditelj je zatim uveo u razmatranje o Kristu Raspetom, iz kojega potječu svi darovi, a posebno dar posvećenoga života. Taj dar nam je darovan kako bismo ostvarili svetost, a ona se prihvaća i živi u tišini klanjanja, u molitvenom ozračju. Put kojim se kroči na putu svetosti uključuje prihvaćanje duhovne borbe. Na tom putu važni su osobni kontakti s Kristom kako bi naši susreti s ljudima bili svjedočanstvo radosti o iskustvu susreta s Bogom. Na taj dinamizam života potiče nas papa Franjo kako bismo bili „pronađeni, zahvaćeni i preobraženi“ (Radujte se, 5). Jedino tako možemo učiniti ono na što Papa poziva sve posvećene osobe – da probude svijet stvarajući mjesta gdje se živi evanđeoska logika dara, bratstva, prihvaćanja različitosti i uzajamne ljubavi. Takve zajednice su mjesta preobraženja, jer su kvasac novoga društva i grad na gori. To su zajednice gdje se učimo postajati stručnjacima zajedništva. Voditelj je stoga predložio neke smjernice koje nas potiču na još veću darežljivost i predanje u zajedničkom poslanju. Kako bismo primili milosti koje su svakoj osobno potrebne na putu preobraženja, tijekom duhovnih vježbi svoj odnos s Kristom produbljivale smo u molitvi prošnje, zahvale i klanjanja uz razmišljanja iz enciklike „Crkva živi od Euharistije“, sv. Ivana Pavla II.
s. Tomislava Kulaš