Radost zbog ponovnoga susreta sjajila je na našim licima. Zajedno smo se uputile u dvoranu te zauzele mjesto u iščekivanju zanimljivoga programa. No nešto je bilo neuobičajeno, jer je bilo novo. Svijetla dvorana se zamračila i odjednom smo začuli budilicu te glas dviju sestara. Bila nam je to poznata scena, jer se radilo o jutarnjem buđenju, buđenju za molitvu Časoslova.
Nakon te vesele predstave svoj pozdrav uputio nam je fra Jure Šarčević, predsjednik HKVRPP-a. Istaknuo je kako se plodovi djela, koja smo činili kroz ovu milosnu godinu nama posvećenu, ne mogu odmah vidjeti, ali će ih vrijeme pokazati. Na srce nam je stavio tri riječi: budimo snažni, vjerni i donosimo plod. Pozvani smo biti vjerni dokraja, darivati sami sebe. Bogu posvećena osoba pripada samo njemu. Onaj koga je Bog pozvao, pozvan je na ljubav. Upitao nas je možemo li doista reći da je Isus naša prva i jedina ljubav, jer ako je on uistinu prva i jedina ljubav, onda ćemo moći ljubiti svaku osobu na svome putu, jer smo od njega naučili što je ljubav i kako treba ljubiti. Preporučio nas je Majci Mariji koja je uzor posvećenih osoba.
Slijedilo je predavanje „Zajedništvo u radosti: u društvu s papom Franjom“ koje je održao fra Ljudevit Maračić, konventualac. Istaknuo je kako Papa od nas očekuje istinsku radost, jer obješena lica su tužna lica, a tužno nasljedovanje je žalosno nasljedovanje. Papa od nas traži istinsko življenje u zajednici koja jača našu radost. „Gdje god su posvećeni, gdje god su sjemeništarci, redovnici i redovnice, gdje god su mladi, tamo je radost, tamo je uvijek radost!“, riječi su pape Franje. U svim poteškoćama i noćima duha trebali bismo naučiti prepoznavati lice Krista koji nam je u svemu bio sličan, osim u grijehu. Papa polazi od naših osnivača te tvrdi kako su upravo oni bili očarani jedinstvom dvanaestorice apostola koji su s Isusom u zajedništvu oblikovali prvu jeruzalemsku zajednicu. Osnivanjem vlastite zajednice oni su bili kadri vratiti evanđeoske vrline te su tako bili „jedno srce i jedna duša“. Živjeti radosno sadašnjost u ovom vremenu znači, prema Papinim riječima, biti stručnjacima zajedništva. Poslani smo graditi konkretni oblik zajedništva i priznati dostojanstvo svake osobe. Biti znak i to vidljivi znak Duha Svetoga te živjeti mistiku susreta s njim. Poslani smo pokazati drugima da je Bog sposoban učiniti nas sretnima i da on može dati našemu životu sreću i puninu. Pozvani smo učiniti Crkvu školom i domom zajedništva. Podsjetio nas je da gledamo prošlost sa zahvalnošću, živimo sadašnjost s velikom ljubavlju i prigrlimo budućnost s nadom. Papa nas poziva da se upitamo jesmo li i u kojoj mjeri stručnjaci zajedništva. Nakon bogatoga predavanja imali smo kratku stanku, a potom smo u skupinama razgovarali o ponuđenim temama. Svatko je imao priliku iznijeti svoje mišljenje i svoj stav.
U crkvi sv. Vinka Paulskoga u 12 sati svečano misno slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško. U svojoj homiliji suočio nas je sa Svetim pismom. „Božja riječ – Krist – riječ je koja nas dohvaća neočekivano. Pripada onomu koga mi nismo izabrali – nego on je izabrao nas. Pripada onomu koji radosno iznenađuje“, riječi su to kojima nas je mons. Šaško zapitao: Bismo li mi, ako bismo birali ljude za Božju službu, izabrali i sebe? „Sigurno bismo sebe preskočili“, nastavio je dodavši da je Bog svoj milosni pogled zaustavio baš na nama i upravo s nama računa. Redovnici uvijek imaju proročko poslanje, istaknuo je mons. Šaško te završio svoju homiliju riječima: „Bog vas je sabrao danas da rasteretite srce, da vidite njegovu prisutnost i ostanete budni te da molitvom unosite Boga u život svijeta“.
Okrijepljeni duhovnom hranom zaputili smo se u dvorište samostana sestara milosrdnica gdje nam je doista trebalo mnogo energije, jer je na programu bila rekreacija. Od plesa koji su animirali salezijanci i njihova mladež, turnire košarke, pjevanja i svjedočenja duhovnog poziva nismo mogli ni predahnuti. A nije nam ni bilo potrebno. Punim plućima uživali smo u svakom dragocjenom trenutku. Upoznali smo mnogo redovnika i redovnica iz drugih zajednica, izmijenili iskustva i mišljenja o redovništvu. Svi smo zaključili da bi ovakvi susreti mogli biti češći. Slijedila je zajednička fotografija, a papi Franji poslali smo kao zahvalu video u kojem smo mu izrekli svoju zahvalu što nam je ovo omogućio. „Grazie, papa Francesco!“
No kakvi bismo mi to bili redovnici i redovnice ako ne bismo za takav susret zahvalili našem Gospodinu? Vratili smo se svi u crkvu kako bismo mu u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom dali hvalu i čast i zahvalu za ovaj prekrasan dar i dan. Hvala Ti, Isuse! I molimo Te – izađi na polja. Radnike pozovi nek’ je Tvoja volja!
Sestrinski vas pozdravljam,
vaša s. Faustina Matijević
