O ovoj temi razmatrali smo u kontekstu liturgijskoga vremena u kojemu na poseban način slavimo otajstvo Isusova utjelovljenja. Ono je izraz beskrajne Božje ljubavi koja svoj izvor i pokret nalazi upravo u milosrđu. Isus sam je to milosrđe Očevo i kao takav on je u svojemu vremenu zgražavao neke od svojih suvremenika, napose u postupcima s grešnicima ili prispodobama na tu temu. Ništa manje Isus nije u tom smislu skandalozan i danas za one koji se smatraju a priori pravednima, istaknuo je vlč. Gerić.
Tko to zapravo može postaviti ispravnu granicu između onoga/one tko treba davati i onoga/one tko treba primati milosrđe? Isus je došao za one koji se prepoznaju grešnima (usp. Mk 2, 17). Za takve je stvarnost utjelovljenja spasonosno otajstvo ljubavi. Kako bi ispravno razlučivali o odgovorima na navedeno pitanje pred nama su tri izazova, istaknuo je vlč. Gerić: 1. Pozvani smo prepoznati se potrebnima Božjega milosrđa i dopustiti Bogu da nam ga iskaže; 2. Pozvani smo shvaćati zajednicu kao stvarnost satkanu od božanskoga milosrđa; 3. Pozvani smo živjeti u dinamici Božjega milosrđa (usp. Lk 15, 1-32). Nakon izlaganja slijedilo je euharistijsko klanjanje, slavljenje sakramenta pomirenja i druženje.
Vjerujemo da će nam svima ovi poticaji duhovne obnove pomoći da se milosrđe očituje još snažnije u svakodnevnom djelovanju. No otajstvo milosrđa potrebno je uvijek iznova razmatrati, kako nas potiče papa Franjo:
„Ono je izvor radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našega spasenja.
Milosrđe: to je riječ koja objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva.
Milosrđe: ono je posljednji
i najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret.
Milosrđe: ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe,
kada gleda iskrenim očima brata kojeg susreće na životnom putu.
Milosrđe: ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka,
jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek
usprkos ograničenju zbog svoga grijeha.“
(Lice milosrđa, 2).
s. Marijana Mohorić
