Jednodnevni seminar u Kući novicijata u Zagrebu

Milosrđe je besplatan dar Božje ljubavi iz kojega sve proizlazi pa možemo zaključiti da je sve Božji dar što je uvjet našega spasenja. Kako bismo to postigli cijeli naš život treba biti uronjen u milosrđe, pa zaključujemo da, ako ne budemo težili za milosrđem i ne budemo milosrdni, ne možemo ni očekivati milosrđe.

Rad u skupinama slijedio je nakon prvoga predavanja gdje su sestre mogle izmijeniti razmišljanja o pitanjima koja su bila ponuđena, a odnosila su se na temu seminara. U drugom dijelu predavanja fra Diego se dotaknuo načina življenja milosrđa po primjeru sedam duhovnih i tjelesnih djela milosrđa. Trebali bismo biti otvorena srca za poučavanje i mijenjanje. Čovjek koji ne dopušta da ga se pouči nije spreman ni druge poučiti, jer pouku nije primio. Ako smo imali nešto neriješeno s osobama, preminulima ili još živućima, kako bismo napredovali u duhovnom životu, trebamo oprostiti, riješiti nesređene odnose. Težak je to zadatak, ali nakon toga truda i napora steći ćemo veliku milost i blagostanje duše. Svaku nepravdu i nama naneseno zlo treba strpljivo podnositi, ne biti žalosni, nego željeti biti ljubljeni i drugoga ljubiti. No kako bismo postigli ono za čime trebamo težiti, ljubav, mir, pravdu, moramo se vratiti u ono vrijeme kada smo osjetili da nam je Bog bio blizu, kada smo osjetili da nam je bio milosrdan. Kada shvatimo koliko nam je Bog tada bio milosrdan, koliko nas sada ljubi kao majka svoje dijete, tek tada možemo i mi tu ljubav darivati drugima, možemo biti navjestitelji Radosne vijesti. Bog nam se obraća kao majka svome djetetu. Kad dijete pogriješi nema te majke koja neće oprostiti svome djetetu i ponovno ga zagrliti, pa kad bi i koja majka to učinila, Bog nas i dalje beskrajno ljubi, on ostaje vjeran dovijeka. Nakon predavanja slijedilo je ručak i druženje te kasnije klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, mogućnost za svetu ispovijed te sveta misa. Nama sestrama, ovo je bilo jako lijepo iskustvo gdje smo naučile nešto novo o Božjem milosrđu, ali i o tome kako možemo sebe mijenjati, sebe „oplijeniti“ te na kraju biti radosne redovnice.