Pozvani smo čitati znakove vremena i potrebe ljudi, a ne zadovoljavati se osrednjošću, individualizmom i svjetovnošću koji nam oduzimaju vid vječnosti i sprečavaju vršenje Božje volje. Unatoč našoj grešnosti, naša prisutnost ne bi smjela odražavati našu oholost, nego ljepotu Duha Svetoga koji djeluje u nama i po nama. Stoga trebamo stati u iskrenosti pred Gospodina i tražiti Božje milosrđe, jer On je uvijek spreman dati nam drugu priliku. Pred Bogom se ne trebamo opravdavati, nego dopustiti da milost, spasenje i opravdanje primimo od njega. 
Dok je ispovijed ono najdragocjenije što posjedujemo, euharistija je izvor i vrhunac našega života u kojoj se po pričesti susrećemo i sjedinjujemo s Bogom. Tim sakramentima trebamo pristupati svim umom, srcem i dušom. No kako bismo mogli oduševljeno svjedočiti svoju vjeru, moramo biti osobe molitve sposobne slušati Božju Riječ i o njoj razmišljati. Samo tako će Božja milost ulaziti u naše postupke i dati nam snagu da izbacimo farizejizam iz srca. Mi nismo dobili život da njime gospodarimo, nego njime upravljamo. Bog koji je neizmjerno bogat, dobar i milosrdan jedini je gospodar života. On je naš Put, Istina i Život, On koji je ljubav.
Kao posvećene osobe, po zavjetima smo pozvani dati Bogu najveći dokaz ljubavi po slobodi vjernosti radi blaga na nebu i predati Bogu ono naše „ništa“ da po nama izvrši svoj naum te tako uđemo u Božji život. Neka nam Gospodin oprosti sve naše slabosti i dadne srca otvorena djelovanju Duha Svetoga, da sve primljene milosti u ovim duhovnim vježbama umijemo prepoznati, prihvatiti i uložiti u izgradnju Božjega Kraljevstva među nama i onima kojima nas šalje te se tako njegovom milošću trajno suobličujemo Isusu Kristu čistom, siromašnom i poslušnom.
s. Tajana Hrvatin, SCJ
