Iako se ne zna kakva je to pošast harala ovim krajevima zbog koje su Omišljani bili u opasnosti, sjećanje na uslišani zagovor čuvaju do današnjega dana. Taj ih je zavjet povezao i zbližio, a Duhovski utorek postao je zavjetni dan župe, zahvala i spomen na poštedu od nevolje, u kojem su prepoznali snagu Duha Svetoga. Zašto su naši preci izabrali baš utorak nakon velikoga blagdana Duhova za svoj zavjetni dan, nije nam poznato. Svi se veći crkveni blagdani slave tri dana, a i Isus je treći dan ustao od mrtvih. Možda su Omišljani upravo zato odlučili produžiti slavlje na tri dana, izabravši za svoj blagdan treći dan od rođendana Crkve, čineći tako svoj zavjet jačim i vjerodostojnijim.
Svečana Vela maša, na kojoj se okupilo dvadesetak svećenika Krčke biskupije te brojni župljani i hodočasnici, pjevana je na staroslavenskom jeziku, napjevima koji su se u ovoj drevnoj župi vjerno prenosili s naraštaja na naraštaj, a koji se i danas prenose zauzimanjem s. Valentine Marinović. Sve je počelo pjevanjem Srednjega časa i himnom Duhu Svetomu: Pridi Duše Stvoritelju/ Misli tvoih slug poseti/ Naplni višnje milosti/ Prsi, ježe ti satvori... Običaj je da svake godine sv. misu predvodi drugi svećenik. Prošle je godine to bio novoimenovani krčki biskup mons. Ivica Petanjak, a ove je godine čast pripala bivšem župniku, sada generalnom vikaru, vlč. Slavku Zecu. U svojoj je propovijedi naglasio kako nitko od nas nije isti, pa ni ljudi nisu isti kao što su bili prije sto-dvjesto godina, ali je isti Duh koji pokreće naša srca, kao što je pokretao i srca naših predaka. Obilježavanje zavjetnoga dana mijenja se prema kulturološkim okolnostima, ali ostaje duhovski. Duh Sveti je taj koji nosi naš zavjet i sve nas, zaključio je vlč. Zec.Ema Jedrlinić