Razmatranje opisa susreta Oca s mlađim sinom nakon povratka te odnosa starijega sina prema Ocu u tom kontekstu, dovelo nas je pred ogledalo o našemu življenju milosrđa, o našim osobnim i zajedničkim stanjima izgubljenosti ili bivanja uz nebeskoga Oca, o našim odlukama o povratku k Ocu nebeskom koji ne likuje nad našom bijedom i tamama, nego nam otvara oči da vidimo njegovu dobrotu, milosrđe, praštanje, ljubav koja ima zadnju riječ nad našim traženjima i lutanjima, nad našim odlukama i povratcima. Naše stanje otkriva nam i reakcija starijega sina na povratak mlađega brata. Taj nas susret poziva na služenje u radosti, na prepoznavanje svega što nam pripada u blizini Očevoj, na blago Očeve milosrdne blizine koja nam se posve daruje. Otac nam je pokazao svoje lice milosrđa u Isusu Kristu – krenimo, sestre, nakon ovih duhovnih vježbi, na Isusov put vjere, jer samo u njemu možemo postići pomirenje s milosrdnim Ocem i biti, u svom redovničkom poslanju, graditeljice evanđeoske ljubavi, mira, i zajedništva te nositeljice dara evanđelja.
s. Stjepanka Hodić
