Kako je naglasila s. Martina, slavlje prve svete pričesti bilo je u znaku ribe. Riba je simbol kršćanstva iz doba progona kršćana i predstavlja trajni simbol kršćanske vjere, posebno euharistije. Početna slova ribe „Ihtys“ na grčkom znače Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj. Nekad se o sakramentu krštenja govorilo kao o „sakramentu vode“ u kojem se rađaju kršćani – „male ribe“. Neizmjerna sreća i radost na licima djece vidjela se u trenutku primanja svete pričesti. 
Nakon zahvalne recitacije Isusu, djeca su pjesmom „Hvala mama, hvala tata“ zahvalila svojim roditeljima. Kako bi ovaj veliki događaj protekao ovako lijepo i dostojanstveno, najveću zaslugu i zahvalu imaju naše časne sestre, s. Velimira, s. Tajana i s. Martina. One su kroz cijelu godinu strpljivo i u tišini radile s djecom, a danas na oduševljenje svih prisutnih, vidjeli smo plodove njihova rada. (bdm-karmelska.com)
Nakon zahvalne recitacije Isusu, djeca su pjesmom „Hvala mama, hvala tata“ zahvalila svojim roditeljima. Kako bi ovaj veliki događaj protekao ovako lijepo i dostojanstveno, najveću zaslugu i zahvalu imaju naše časne sestre, s. Velimira, s. Tajana i s. Martina. One su kroz cijelu godinu strpljivo i u tišini radile s djecom, a danas na oduševljenje svih prisutnih, vidjeli smo plodove njihova rada. (bdm-karmelska.com)
Evo što nam piše o tom događaju mama jedne prvopričesnice:
Nedjelja, 22. svibnja, bio je dan koji ću i kao majka, i kao vjernica, s veseljem, radošću i ponosom pamtiti cijeli život. Bio je to svečani dan za cijelu našu obitelj, dan kada je moje dijete, prvi put u svom životu primilo, pod prilikama kruha i vina, našega dragog Gospodina Isusa Krista, dan njezine prve svete pričesti.
U vjerskom životu svoje obitelji s radošću pamtim i nedjelju, 3. lipnja 2007., kada sam svoju malu djevojčicu prvi put dovela pred taj isti oltar za kojim danas ona sama stoji, kako bih je uvela u zajednicu s Kristom, u želji da postane dio njegove obitelji. Krist, naš prijatelj i brat, bogočovjek koji je svakome od nas darovao obilje svoje ljubavi te za svakoga od nas položio ono najvrjednije što ima – svoj život, ušao je sakramentom prve pričesti u život moga djeteta i, vjerujem, ondje se trajno nastanio.
Na današnji dan moja mila djevojčica obnovila je vjeru u dragoga nam Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista, vjeru koju smo na njezinu krštenju zajedno s kumovima ispovjedili u njezino ime. Danas je o toj istoj vjeri svjedočila ona sama, primila je Isusovo Presveto tijelo i krv. Kakva milost! Vjerujem da se na današnji dan Isus trajno nastanio u srcu moje djevojčice. Vjerujem da će joj hod kroz život s Isusom, kojeg je danas primila, biti bogatiji, puniji, sretniji. Vjerujem da će ovaj dan biti nastavak, ali i početak jednoga novog prijateljstva s Isusom za sve nas.
U vjerskom životu svoje obitelji s radošću pamtim i nedjelju, 3. lipnja 2007., kada sam svoju malu djevojčicu prvi put dovela pred taj isti oltar za kojim danas ona sama stoji, kako bih je uvela u zajednicu s Kristom, u želji da postane dio njegove obitelji. Krist, naš prijatelj i brat, bogočovjek koji je svakome od nas darovao obilje svoje ljubavi te za svakoga od nas položio ono najvrjednije što ima – svoj život, ušao je sakramentom prve pričesti u život moga djeteta i, vjerujem, ondje se trajno nastanio.
Na današnji dan moja mila djevojčica obnovila je vjeru u dragoga nam Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista, vjeru koju smo na njezinu krštenju zajedno s kumovima ispovjedili u njezino ime. Danas je o toj istoj vjeri svjedočila ona sama, primila je Isusovo Presveto tijelo i krv. Kakva milost! Vjerujem da se na današnji dan Isus trajno nastanio u srcu moje djevojčice. Vjerujem da će joj hod kroz život s Isusom, kojeg je danas primila, biti bogatiji, puniji, sretniji. Vjerujem da će ovaj dan biti nastavak, ali i početak jednoga novog prijateljstva s Isusom za sve nas.
Brigitta Janeš Reš
