Prvi dan predavanja, na samom početku, predavač nas je podsjetio kako svi trebamo, s vremena na vrijeme „tehnički pregled“ srca, jer je od izuzetne važnosti za naš duhovni razvoj promisliti kojim načinom molimo, mislimo, činimo li to srcem ili mehanički. Pojam srca spominje se i u Svetom pismu, i to na mnogo mjesta, primjerice gdje Isus govori: „O bezumni, i srca spora, da ne vjerujete što su govorili proroci.“ Na drugom mjestu u Knjizi Mudrosti, mudrost je predstavljena kao žena, pa vodeći se time, trebali bismo prepoznavati mudrost Božje volje, u svome srcu. Kako usmjeriti srce da uvijek misli na Boga? Usmjeriti svih pet osjetila koja imamo kao ljudska bića, oči, uši, da traže Božje srce, mudro srce. Uvijek trebamo biti sposobni vidjeti srcem Božje djelovanje u našem životu. Velika je povezanost između našeg srca i pamćenja. Kako pamtiti ona čudesa milosti Božje u životu, ne samo prihvaćati razumom, nego isklesati u svom srcu. Trebali bismo budno paziti na svoje misli. Često se nerazumno zaletavamo, u negativnim mislima, u osjećajima. Umjesto da prihvaćamo križ, odricanje, okrenuti prema spasenju, mi se iznova pitamo, kako ponovno uživati blagodati ovoga svijeta.
Drugog dana prof. Barščevski dao nam je i konkretne savjete kako možemo samostalno pregledavati svoje srce i provjeriti u kakvom je stanju. Kako sebe uopće vidjeti svojim očima? Citirao je svetog Bazilija koji je rekao: „Oko moje, ne vidi moju glavu, moje vladanje, oko moje ne vidi moj izgled, dojam koji ostavljam, ni moje bubrege, ni srce. Kako da onda pazim na sebe, kada to zapravo, ne mogu?“ Ali zato Gospodin proniče naše srce i bubrege. Utječući se njemu možemo postupno oblikovati svoje srce. Radi se o spoznajnoj aktivnosti. Promatrati sebe okom duše, paziti na svaku stvar. Sve čistiti od sramote, poroka i grijeha da bude lijepa duša. Ne fantazirati, ni previše sanjati, jer tome mladi čovjek često naginje. Pronicljivo gledati svoje srce, a ne samo slabosti drugih.
Tijekom susreta posjetile smo svetište Gospe od Otoka u Solinu. Tamo nas je srdačno dočekao don Roko Kaštelan, župni kapelan koji nam je objasnio povijesnu važnost tog mjesta za kršćanstvo u Hrvatskoj. Protumačio nam je freske i mozaike u novoizgrađenoj bazilici Svete Obitelji.
Zahvalne Bogu za te dane ispunjene susretom s Bogom, drugima i sa samima sobom vratile smo se radosne u svoju svakodnevicu.
s. Mihaela M.
