U pozdravnom govoru kard. Agostino Vallini, papin generalni vikar za rimsku biskupiju, istaknuo je kako se skup održava o drugoj obljetnici pisma pape Benedikta XVI o izvanrednoj potrebi odgoja i s ciljem stvaranja prijeko potrebne odgojne mreže u rimskoj biskupiji. Potom je istaknuo četiri izazova pred kojima se nalazi odgojno djelovanje danas: kriza tradicije odnosno komunikacije u pobjeđujućem kulturnom relativizmu i naglašavanom znanstvenom racionalizmu, definiranje posljednje svrhe odgojnog rada u vidu sazrijevanja slobodnih i odgovornih osoba, odgojna relacija u susretu dviju sloboda kao preduvjet svakog odgoja, te odgojni savez svih uključenih i odgovornih za odgoj i obrazovanje.
Slijedila su dva uvodna predavanja. S psihopedagoškog aspekta Prof. Ferdinando Montuschi osvijetlio je odgojnu problematiku koja se kreće između «činiti» i «biti» (“Educare oggi: La vita tra fare ed essere”) iznoseći skrivene aspekte «činjenja» u ponašanjima psihološkog preživljavanja djece i studenata, kompenzativna djelovanja osobnosti bez «korijena» njihova izvorišta, te posljedice za odgojno-obrazovni rad odgajatelja i potrebu planiranja odgojnog rada koji pomaže sazrijevanju u «biti». Ovo izlaganje bilo je popraćeno brojnim primjerima iz prakse dok se konceptualno oslanjalo na tranzakcionalnu teoriju.
Teologinja Prof. Ina Siviglia kao odgovor današnjoj odgojnoj problematici ponudila je programski dinamizam kršćanske vjere izražen u sloganu «čovječe postani to što jesi» (“Educare oggi: Il dinamismo progettuale della fede cristiana”). Bazirajući svoje izlaganje na dokumentima Drugog vatikanskog koncila za ostvarenje temeljnog kršćaninovog poziva da bude slika Božja predložila je metodologiju sudjelovanja koja ima gradualni karakter i koja ne isključuje djelovanje Duha u srcima ljudi koji nisu kršteni (usp. GS, 22). Idejna nadahnuća ovog izlaganja proizašla su iz liturgijsko-sakramentalne perspektive. Prof. Sviglia je istaknula upravo put «sudjelovanja» i put «lijepoga» (odgojna vrijednost muzike, plesa, teatra, kina, umjetnosti) kao one koji mogu dovesti ljude našeg vremena istinitom i dobrom, dok je ne tako davno značilo upravo suprotno prilazeći odgoju od onoga što je dogmatski utvrđeno i moralno ispravno sto jos i danas ne manjka u paksi.
U popodnevnom dijelu programa slijedio je rad u četiri laboratorija prema različitim razvojnim dobima (0-6 godina, 7-11 godina, 12-14 godina, 15-18 godina). Za svaki laboratorij bilo je predviđeno šest izlaganja stručnjaka u psihoterapiji, katehetici, pedagogiji, teologiji, medijima i sportu.
Nadamo se da će ovaj napor Crkve u Rimu dostići zacrtani cilj stvaranjem «odgojnog saveza» i biti na korist svima koji traže nove putove odgojne uspješnosti, koja je u temelju «stvar srca».
s. Marijana Mohorić, scj