Nit koja je povezivala sva razmatranja i osobne meditacije bila je vjera i pogled usmjeren na Krista na uzburkanom moru života. Ponuđeni primjer povjerenja u Kristovo vodstvo je apostol Petar koji gledajući Isusa i vjerujući Mu usuđuje se hodati po moru. Isusov: "Dođi!" upućen Petru poziv je i nama danas i jamči siguran hod. Isus ne otklanja razlog straha, nego nam daje u nevolji doživjeti Njegovu prisutnost. On iznova pruža ruku, izvlači Petra iz uzburkanog mora, učvršćuje i vodi svoju Crkvu kroz vjekove, kako nekada tako i danas. Jedna od tema meditacije bila je i poziv Mojsija i Samuela. To je bio poticaj da o pozivu kao Božjem daru svaka sestra iznova razmišlja. Nezaobilazna tema svakih duhovnih vježbi su zavjeti po kojima na poseban način sestre potvrđuju svoju vjernost Bogu koji ih je pozvao. Zavjeti su također i prilika za zahvalnost na iskazanoj ljubavi poziva i brižnog vođenja kroz život. Isus je u svom životu, a posebno u posljednjim trenucima života posvjedočio o svojoj vjernosti Bogu. Na kraju duhovnih vježbi za vrijeme sv. mise, kako nalažu Konstitucije, sestre su iz pobožnosti, obnovile svoje zavjete. S povjerenjem u trajno Božje vodstvo krenule su u svakidašnjicu moleći od Gospodina snagu za provođenje donesenih odluka.
s. Kristina Tunić