Nakon tjelesne okrepe, svih nas je srdačno pozdravio predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Na samome početku istaknuo je zrelost današnjih polja rada, naglašavajući kako se danas mladi odazivaju u sve zrelijoj dobi te smo pozvani izići na ta polja žetve i onima koji se teško odlučuju dati smjernice. Trebamo biti uz njih jer im je potrebna naša pratnja, ruka i razgovor. Nitko nam to neće zamjeriti ako budemo ono što jesmo. Došlo je vrijeme da djelujemo hrabrije. Mladi danas traže duhovnost iako je teško nalaze, a Gospodin gleda na one koji će svjesno živjeti posvećeni život. Potrebno je mladima otvoriti nova obzorja. Mi im trebamo pomoći da odaberu svoj životni poziv od obitelji do posvećenog života. Bog računa s nama jer smo vrijedni u Njegovim očima. Mi smo pozvani biti svjedoci i proroci života iako to nije jednostavno. Mi kao osobe koje živimo svoj poziv i poslanje možemo biti najveći poticaj. Nadbiskup je naglasio da ne možemo živjeti samo na Taboru, nego poput Isusa trebamo sići s brda preobraženja u Kafarnaum, tj. biti prisutni među narodom u svom vremenu i prostoru, u svakodnevici.
Prvo predavanje na temu Internet kao sredstvo etike i tehnike održala je s. Ana Begić oslanjajući se na crkvene dokumente koji govore o ovoj temi. Problem razvoja danas je nerazdvojno združen s tehnološkim napretkom o čemu govori i papa Benedikt XVI. u enciklici o cjelovitom ljudskom razvoju Caritas in veritate. Papa u ovome dokumentu naglašava da tehnika doprinosi ljudskom razvoju, ali ne smije postati ideologijom. Tehnička proizvodnja treba biti popraćena etičkim razvojem čovjeka, a ljudska sloboda u obzorima moralne odgovornosti. Smisao i svrhu treba tražiti u antropološkoj perspektivi, pogotovo u današnje vrijeme. Ono sadržava političku, uljudbenu, odgojnu i vjersku dimenziju. Crkva se ne može ponašati poput poduzeća koje mijenja ponudu kad opada potražnja. Internet je danas najmoćnije sredstvo komuniciranja. Danas kada je napredak povezan s vladavinom razuma trebamo se pitati koliko je internet u službi dobra. Internet itekako može poslužiti u vjerske svrhe u zauzetosti za dostojanstvo ljudske osobe i u svrsi duge baštine moralne mudrosti i na taj se način zauzeti za opće dobro. Internet nikako ne smije biti u službi individualizma. Internet može osobe ujediniti, ali ih može i podijeliti. Pri korištenju Interneta moramo voditi računa o psihološkom razvoju i zdravlju. Svi korisnici dužni su ga koristiti disciplinirano i moralno u ispravne svrhe u granicama Kraljevstva Božjega i naviještanja Božje riječi spasenja. Nakon predavanja o internetu obratio nam se gosp. Marinko Nikolić govoreći o tehničkoj strani izrade web stranice na nacionalnoj razini.
Drugo predavanje održao je fra Marko Medo predstavljajući knjigu Mladi u hodu s Biblijom. Naša logika i filozofija u vremenu u kojem živimo najprije vodi da razumijemo i razjasnimo poruku, a zatim da je primijenimo na život. No, biblijska logika je radikalno drukčija, jer samo onaj tko prima, onaj tko ima otvoreno srce može razumjeti poruku Biblije. Jedan od pristupa Bibliji je Lectio divina tj. primjena Božje riječi na svoj život. Riječ Božja izvor je svake kateheze. Ova knjiga zapravo upućuje o meditaciji riječi Božje, a ta Riječ je sam Isus Krist koji govori konkretno za moj život. Biblijski Bog je Bog koji traži čovjeka, zato mladima treba pomoći da dođu do Istine.
Navečer smo u župi sv. Mihaela Arkanđela u Sračincu zajedno s mladima slavili euharistiju te sudjelovali u euharistijskom klanjanju koje su animirali mladi te župe.
Drugoga dana u jutarnjim satima predavanje Pastoral mladih u službi otkrivanja zvanja održao je vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. Kad govorimo o pastoralu mladih tada trebamo imati u vidu poziv koji se odnosi na prihvaćanje određenih vrednota koje je osoba spremna živjeti i usavršavati. Mladež treba voditi razumijevanju i prihvaćanju kršćanskih vrednota, a to je moguće samo kroz iskustvo Boga i trajnim duhovnim rastom. Svoje predavanje vlč. Matošević temeljio je na samoj definiciji koja glasi: Pastoral mladih je raznoliko pastoralno djelovanje crkvene zajednice usmjereno prema tome da se Evanđelje uprisutni među mladima kako bi se oni postupno upoznali s Kristom, živjeli u punini svoju čovječnost i postali protagonisti u Crkvi te izgrađivali i širili Kraljevstvo Božje. Tumačeći ovu definiciju vlč. Domagoj istaknuo je neke bitne značajke polja ovoga rada. Pastoral mladih zapravo je obaveza čitave Crkve. Zato se svatko od nas treba zapitati koliko razumijemo eklezijalnost Crkve. Mlade ne smijemo prisvajati za sebe. Njih trebamo staviti u kontekst čitave župe i zajednice gdje živimo i na taj ih način uvoditi u Evanđelje. Drugim riječima, Biblija treba biti naš temeljni sadržaj u radu s mladima. Mladima ne treba nuditi previše sadržaja, nego ono što je bitno, a to je živi susret s Kristom. Vrlo je važno kod njih graditi pozitivne slike o Isusu razmatrajući nad određenim biblijskim tekstom i provodeći vrijeme u tišini. U tom radu trebamo biti svjesni da ništa nećemo postići preko noći, zato je strpljenje u radu s njima od velike važnosti. Taj naš rad može se usporediti s putom u Emaus što znači da smo mi ti koji trebamo prilaziti s mladima, slušati ih, tumačiti Božju riječ. No, sve trebamo činiti u slobodi, jer ne ovisi sve o nama. Vrhunac našeg pastoralnog djelovanja s mladima je pokazati im bogatstvo sakramentalnog života. Tada će oni biti spremni postati navjestiteljima Evanđelja i kršćanske vrijednosti ukorijenit će se u njihovim srcima. I ono što je jako važno trebamo imati povjerenja u njih i uključiti ih u crkvenu zajednicu da i oni sudjeluju u izgrađivanju i širenju Kraljevstva Božjega.
U popodnevnim satima razgledali smo grad Varaždin, nekad glavni grad Hrvatske, kojeg resi mnoštvo predivnih crkava. Nakon toga uslijedilo je predavanje Ane Mlinarić, diplomirane teologinje i više savjetnice za vjeronauk na temu Vjeroučitelji laici – suradnici u pastoralu duhovnih zvanja. Ono što bih ovdje naglasila jest izvrstan rad u skupinama na koje nas je teologinja Ana potakla svojim predavanjem u kojem je naglasila kako je cilj vjeronauka još od vrtića pa do srednjih škola, uvoditi mlade na živo sudjelovanje u Crkvi. Svi vjeroučitelji pozvani su biti glas Crkve na temelju missio canonica, tj. kanonskog mandata primljena od mjesnog biskupa. Stoga život onih koji katehiziraju i propovijedaju mora biti u skladu s onim što vjeruju, jer su pozvani doprinijeti posvećenju svijeta otkrivajući Krista vlastitim svjedočanstvom života. Trebamo znati da nema životne teme koju vjeronauk ne dotiče. Mladi vape za ljubavlju, zato je ostvarivanje kontakta s djetetom mnogo važnije od savršene kateheze. Mi smo ti koji sijemo da bismo sustavno mlade doveli do osobnog susreta s Kristom, tj. do iskustva Božje ljubavi.
Navečer smo zajedno sa sestrama Uršulinkama proslavili blagdan sv. Uršule u crkvi Rođenja Isusova. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a pjevanje su animirali mladi zajednice Totus tuus. Na kraju mise mladi su pripremili kratak igrokaz o duhovnom pozivu uz prikladne pjesme i za sve nas pripremili prigodne evanđeoske poruke koje smo dobili na dar.
Posljednjeg, trećeg dana, u jutarnjim satima, predavanje je održao don Damir Stojić na temu Rad s mladima – znak i izazov pastorala zvanja. On je jasno rekao kako je svaka osoba zadužena za duhovna zvanja, jer smo svi pozvani stvarati ozračje kulture zvanja. Ponajprije smo pozvani stvoriti obiteljsko ozračje u našim zajednicama kao i u samom pristupu mladima. Ono što je don Damir naglasio jest da mi trebamo mladima biti pratitelji koji će im pružiti jako duhovno iskustvo, jer sve što svijet nudi mladi mogu naći svugdje, ali Isusa Krista mogu naći preko nas. Kada mladi iskuse Božju ljubav oni sami će biti oni koji će privlačiti druge mlade, jer otajstvo križa ostvaruje se u služenju kroz koje čovjek raste i što više daje to više prima. Don Damir je također naglasio kako razlučivanje zvanja nije na kandidatima, nego na poglavarima, jer se zvanje ne može svesti samo na subjektivne osjećaje kandidata. Isus je prvi opominjao, korio, hvalio i razlučivao, zato i mi trebamo biti otvoreni djelovanju Duha Svetoga. Svojim životom trebamo svjedočiti da je Bog živ. To je najbolji put do osobnog obraćenja mladih i zaživljavanja sakramentalnog života. Ne smijemo biti kamen spoticanja. Odabir svoga poziva trebamo znati protumačiti i u teoriji i u praksi, jer mi smo znak Neba na zemlji. Naša uloga je dakle velika, a time i odgovornost. To znači da trebamo živjeti Kraljevstvo Božje na zemlji, da gledajući nas, ljudi znaju da postoji nešto drugo. Naša ljubav i čistoća trebaju biti kao magnet za mlade. Mlade također trebamo odgajati za molitvu, ali i pomoći im da zavole Crkvu koje su članovi i koju je ustanovio Isus Krist. Pri tome trebamo biti svjesni svog duhovnog autoriteta i mnogo se moliti Duhu Svetom. Drugim riječima trebamo biti osobe uronjene u molitvu pred Isusom Kristom. Šezdesetih godina govorilo se Krist DA, Crkva NE; sedamdesetih se govorilo Bog DA, Krist NE; osamdesetih religija DA, Bog NE; dok se devedestih godina govorilo duhovnost DA, religija NE. Dolazi vrijeme kada će se govoriti zakon i etika DA, duhovnost NE. A mi smo oni koji trebamo svjedočiti Krist DA i Crkva DA! Dakle, svojim životom trebamo svjedočiti autentičnost i ljubav prema vlastitom zvanju.
Vrhunac našeg zajedništva, tj. kraj seminara zaključili smo euharistijskim slavljem u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, nakon čega smo se, kako je sam Nadbiskup na početku susreta rekao, zaputili svatko u svoj Kafarnaum.
s. Tajana Hrvatin
