Rođena je 16. ožujka 1932. u Harkanovcima, od oca Stjepana i majke Janje r. Franjić. U Družbu sestara Presvetog Srca Isusova stupila je 10. svibnja 1957. u Crikvenici, a prve zavjete položila već sljedeće godine 3. listopada 1958. Pedesetu obljetnicu zavjeta proslavila je u Kući matici 2009. godine.
Sestra Benjamina djelovala je u Kraljevici, u župi Sv. Obitelji na Pećinama, u Bogoslovnom sjemeništu i Nadbiskupskom domu u Rijeci, u Trošmariji te u Omišlju.
Kada je 1964. godine biskup Viktor Burić darovao obiteljsku kuću Družbi u želji da se sestre bave karitativnim radom, sestre su preuzele skrb za njegovu pomajku gđu Anu Burić, dohranile je i time dobile još jednu kuću u kojoj su na razne načine služile u Isusovoj ljubavi ljudima s kojima su živjele. Jedno vrijeme brinula je i za biskupa Viktora Burića u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Za uzdržavanje sestara u vrijeme komunizma, kada je sestrama bilo onemogućeno baviti se svojom karizmom, s. Benjamina je po narudžbi izrađivala ručne radove, jorgane i štep deke. U samostanu Presvetog Srca u Rijeci (Sacro Cuore) šivala je jorgane i tako uvelike pomagala uzdržavanju i školovanju mladih sestara. U Kraljevici se brinula za starije i nemoćne osobe noseći im po kućama hranu. Također je tijekom nekoliko godina pomagala zaposlenim roditeljima čuvajući im djecu.
Iz župe Sv. Obitelji na Pećinama premještena je 1990. godine i ondje nastavila majčinskom ljubavlju obavljati mnoge dužnosti koje su joj bile povjerene. Mnogi mlađi svećenici sjećaju se i danas njezina lika i majčinske zauzetosti za bogoslove. Bila je uslužna i uredna u vršenju svojih dužnosti. Zbog ozbiljnih poteškoća sa zdravljem i kvalitetnije brige i liječenja premještena je iz samostana Presvetog Srca u Kuću maticu na Drenovu, provodeći svoje dane ponajviše moleći i trpeći. Rado je molila za sve koji su joj se preporučivali. Bila je strpljiva u svojoj bolesti i pouzdavala se u Božju providnost ne želeći nikom biti na teret. Sestre je se sjećaju kao vedre osobe spremne na šalu.
U Kući matici često smo je vidjeli u kapelici kako moli krunicu ili jednostavno boravi u društvu najvjernijeg Prijatelja koji razumije sve boli ljudske duše.
Svoj ovozemaljski život završila je 10. kolovoza u vrijeme kada je obavljala duhovne vježbe. Kao pripravu za sv. ispovijed koju je obavljala u duhovnim vježbama zamolila je za sestre za oproštenje. Spremajući se za novi dan Gospodin ju je pozvao. Vjerujemo da je ona, kao vjerna službenica, redovnica i Božje dijete, spremno odgovorila: „Evo me Gospodine!“
Neka joj Bog, koji ju je pozvao i u životu podržavao, zauvijek privine na svoje Srce koje je često i rado zazivala riječima: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.“
Sprovodne obrede i misu zadušnicu na starom groblju na Donjoj Drenovi, 11. kolovoza u koncelebraciji sa svećenicima, predvodio je mons. Nikica Uravić.
s. Nives Stubičar