Na početku misnoga slavlja nazočne je pozdravila s. Nives Stubičar, vrhovna glavarica Družbe, te je iznijela neke značajne činjenice iz povijesti samostana „Nazaret“ i kapelice Navještenja Gospodnjega. Vlč. Štefan je govorio o temeljnoj biblijskoj poruci blagdana – Bogu, koji je iz preobilja ljubavi čovjeka stvorio, i da ga spasi postao čovjekom. 
„To preobilje ljubavi ušlo je u svijet Marijinim ‘Da!’ i ostalo s nama u Isusu. Ljubav nas ne prestaje pratiti na našim putovima. Ona nas traži i čuva, ma kakvo da je naše stanje, jer Ljubav sve može i ne smiruje se dok ne pronađe (izgubljeno) blago, a ono je za Boga čovjek“, naglašavao je vlč. Štefan. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor BDM Karmelske „Lahor“ s D. Drenove. Slavlju se odazvao lijep broj sestara iz naših zajednica s područja Rijeke i vjernika laika.
Poslije misnoga slavlja oni su prisustvovali dobrotvornom glazbeno-meditativnom programu pod naslovom „Zvijezdi mora“, koji su vodile Ivana Zgrablić i Marija Mačić, učenice našega Ženskoga učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić, i u kojem su sudjelovali mr. Marijana Grabovac, mezzosopran i student Stipe Bilić na klaviru. 
Program je bio osmišljen u šest tematskih dijelova: Vođeni nadom, Poziv na nemoguće, Veličati Gospodina, Gledati lice Gospodinovo u siromašnima, Neznatnost i Darivanje.Nakon svakog meditativnog teksta slijedila je izvedba pjesama u gregorijanskom koralu i kompozicije skladatelja J. S. Bacha i C. Franka. Svojim predivnim glasom, glazbenom interpretacijom i koreografijom, mr. Grabovac je ispunila dvoranu samostana i dirnula srca slušatelja.
Izvedbom Schumannovih Noveletta u Fis-molu nazočne je zadivio i mladi pijanist Stipe Bilić. Uživajući u riječi i glazbi, prisutni su mogli pročitati i ovaj tekst H. L. Myersa:
Pogledaj unaokolo braću i sestre, pogledaj oko sebe.
Tko je osoba koja sjedi do tebe?
Osoba do tebe je najveće čudo,
najveća tajna koju si mogao susresti u ovom času,
testament Riječi postale Tijelom,
Božji trajni advent ovog svijeta u našoj sredini.
Osoba do tebe je misterij.
I Riječ Tijelom postala je misterij
i Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama.
Zato, braćo i sestre, pogledajmo oko sebe…
Nakon glazbenoga dijela programa prisutnima se obratio vlč. Štefan svjedočeći o svome misionarskom radu u sjevernoafričkoj državi Beninu, gdje je djelovao 18 godina. Jednostavno i vrlo dojmljivo, vlč. Antun je ispripovjedio nekoliko detalja i događaja iz misionarskih dana u Africi naglašavajući uvijek i iznova Isusa – Ljubav koja ga je u tom poslanju vodila i na koju je u preobilnoj mjeri nailazio u svakodnevici, kako je često naglašavao, „moga kraja“ – u gradu Porto-Novo i u Adjarri u Beninu. Vlč. Štefan se 2004. godine vratio iz Benina no njegov misionarski rad bio je i ostao zapažen do danas. Naime, država Benin dodijelila mu je Orden za zasluge i imenovala ga savjetnikom za vanjske poslove, uz ovlaštenje zastupanja interesa naroda i države Benin u svijetu.
Njegovi dani bili su ispunjeni molitvom, sakramentalnim slavljima, susretima, pomaganjem, propovijedanjem, katehiziranjem, brigom za bolesne i potrebne, posjetima, radovanju i tugovanju s narodom, žrtvama i odricanjem, potrebnim odmorom i povlačenjem, upravo u skladu s njegovim životnim geslom: „On treba da raste, a ja da se umanjujem!“ (Iv 3, 30). Osim o svojim svakodnevnim i pastoralnim aktivnostima, posvjedočio je i o tamošnjim tradicijskim vjerovanjima i običajima koji snažno utječu na vjerski život ljudi, koji onda kad se jednom, potaknuti Božjom milošću i uz dugogodišnju pripravu, odluče predati Bogu, to čine velikodušno, radikalno i u radosti. Te večeri čuli smo ponešto i o višestrukom značenju po(tpo)maganja misijskoga djelovanja Crkve u čemu je kao najznačajnije istaknuto svjedočanstvo života vjernika koji se daruje Bogu iz ljubavi, a sve drugo mogu biti dobre, ali ne i blagoslovljene geste darivanja.
Pri završetku slavlja djevojčica Sara P., ohrabrena riječima s. Kristine Tunić, predala je vlč. Štefanu sakupljeni novčani prilog DV „Nazaret“ za misije, a uime svih nazočnih sestara i laika isto je učinila s dobrovoljnim prilozima s. Bernardina Maslać. Nakon programa u dvorani samostana zadržali smo se u druženju, okrijepljeni slasticama koje su pripremile sestre, u radosti zajedničkog slavlja i ugodnom razgovoru. 
Kako nam poručuje posljednja Biskupska sinoda i mi možemo doprinijeti misijskom poslanju Crkve, ondje gdje jesmo, i to upravo svojom neznatnošću, jer se poslanje Crkve ne odvija samo na zemljopisnim širinama, nego i na onima koje zahvaćaju najskrivenije dijelove ljudskoga srca, da ga dovedu u susret s Isusom. Taj put kojim se srcem ide k Isusu ili se Isusu pripravlja put, događa se u skrovitosti, a može izgledati kao putovanje kroz pustinju. Tim putem se prolazi noseći sa sobom samo ono bitno: dar Duha, Isusovo društvo i istinu njegove riječi, euharistijski kruh, bratstvo i sestrinstvo svekolikoga crkvenog zajedništva i polet ljubavi. Neka nam Gospodin, koji na sve ima pravo i čija ljubav sve može, pomogne biti još gorljivijim navjestiteljima Radosne vijesti ondje gdje On to želi.s. Marijana Mohorić