Pokojnica je cijeli svoj životni tijek živjela u krugu svojih najbližih, nije osnovala vlastitu obitelj, a radila je kao komercijalist u tršćanskoj Općini, potom u Gradskoj vijećnici i neko vrijeme u američkom predstavništvu jedne trgovačke kuće do odlaska u prijevremenu mirovinu.
Nakon smrti svoje posljednje sestre Caterine (1913.−2001.), nastavila je živjeti u ul. Cologna 7 u Trstu, ali je teško podnosila osamljenost i samoću. Međutim, utjehu je, kao i inače u životu, nalazila u molitvi i dnevnom prebivanju na svetoj misi. S ljubavlju je i molitvom pratila zbivanja u Crkvi, a osobito se radovala svakom posjetu sestara iz Rijeke. Trajno se zanimala za našu Družbu i za mlade članice Družbe, a osobito za samostan Presvetog Srca Isusova (Sacro Cuore) u Rijeci, gdje je u djetinjstvu češće dolazila sa svojim roditeljima. Češće se zanimala za svaku sestru koju je poznavala, a s ushićenjem je uvijek nanovo pitala: „Hoće li i kada biti proglašena blaženom moja teta Marija Krucifiksa?“
Posljednje je dvije i pol godine provela u Domu umirovljenika u Trstu, a o njoj je brižno skrbila njezina nećakinja gospođa Tatiana Cosulich Mazzaroli, kći njezina brata Ivana, koja također živi u Trstu. U Domu je imala osiguranu primjerenu zdravstvenu skrb i njegu, a povremeno su je posjećivale vrhovne glavarice naše Družbe s. Felicita, s. Nives, i s. Dobroslava te druge sestre. O njezinu stanju redovito nas je izvješćivala gospođa Tatiana. Zbog pogoršanja općeg stanja posljednja je četiri dana bila smještena u bolnicu, nakon čega je ponovno vraćena u Dom gdje je i preminula pri punoj svijesti, vedro i smireno, okrijepljena svetim sakramentima.
Đakon don Klement Zalar iz Župe sv. Jakova (S. Giacomo), u petak je 17. svibnja predvodio sprovodne obrede na tršćanskom groblju sv. Ane. Uz rodbinu pokojnice, nećakinje Tatianu i Emanuelu Erlinger, njihove supruge, te pranećakinju Isabelu, susjede i djelatnice Doma, na sprovodu su sudjelovale i izrazile sućut najbližoj rodbini: s. Nives Stubičar, vrhovna glavarica, s. Dobroslava Mlakić, s. Marijana Mohorić i s. Svjetlana Badrov. Od pokojnice se oprostio đakon don Klemet, istaknuvši kako molitva, odnosno veza s Bogom doprinosi smirenosti na času smrti. Pokojnica je puno molila zato je smireno napustila zemlju i preselila se u vječnost. Takvo je svjedočanstvo mladi đakon posvjedočio i iskustvom iz vlastite obitelji.
s. Dobroslava Mlakić
