Kao što se iz naslova vidi predavačica je nastojala slušateljima poručiti da svoj duhovni pogled podižu od zadovoljavanje prizemnih potreba prema gore, prema Bogu. Naime, pogled suvremenog čovjeka vrlo često je usmjeren prema dolje, odnosno prema vrlo uskom, niskom horizontu. Današnji čovjek opterećen je problemima i krizama te utjecajem raznih struja svoj pogled ograničava na sebe i eventualno na svoje najbliže. Naime, svoj pogled vrlo malo usmjerava prema naprijed, prema budućnosti, prema vječnosti. Ipak, potrebno je svoj pogled duha u vjeri usmjeravati prema Bogu u svim životnim situacijama. Čovjek, jedino kada se u duši sjedinjuje mislima, "gledanjem", molitvom sa svojim Bogom, postaje i jest vjernik.
U prvom dijelu bilo je riječi o vjeri općenito, počevši od terminologije preko onoga što vjera nije i o uzrocima nevjere do onoga što vjera jest s naglaskom na kršćansku vjeru. Ono što je čini posebnom, originalnom i jedinstvenom jest to da je kršćanska vjera: dar, odgovor, sloboda, odgovornost, razumnost, nada, odluka, čin, sklop nauka.Djetetu je pak fizičkim određenjem pogled uglavnom usmjeren prema gore, ali i prema svemu što je novo i što ga zanima. U tom vidu dijete, osim što ima od Boga usađenu milost i dar vjere, spremno je i sposobno prihvatiti ono što mu odrasli nude kao nešto lijepo i korisno.
U drugom dijelu predavanja naslovljenom "Dijete i vjera", s. Kristina je pokušala napraviti poveznicu, odnosno dokazati kako je i dijete predškolske dobi sposobno vjerovati. Upravo tu njegovu želju za Bogom mogu ispuniti odgajatelji u vjeri, prije svega roditelji u obiteljima, a potom i u predškolskim ustanovama gdje počesto nalaze jedine primjere i uzore kako živjeti vjeru.
François Rabelais je rekao: "Dijete nije posuda koju treba napuniti, ono je plamen koji treba zapaliti". U djeci, doista, postoji iskra vjere koju mi možemo upaliti i pomoći im u otkrivanju tog divnog bogatstva, dragocjenog bisera, dara primljenog od Boga, a to je dar vjere. Odgajatelji imaju vrlo uzvišenu, ali i zahtjevnu zadaću odgajanja u vjeri. Najbolji i najučinkovitiji način, a ujedno i najteži, bolji nego najbolje pripremljena aktivnost je odgajati ih svojim primjerom i svojom osobnošću, jer mi i samo mi odrasli, djeci možemo biti i jesmo model po kojem se oni razvijaju, rastu i dozrijevaju. O ovoj tvrdnji možda najbolje govore riječi djeteta upućene roditelju, a zašto ne i odgajatelju?!
KAD SI MISLIO DA NE GLEDAM
Kad si mislio da ne gledam, vidio sam kako si moj prvi crtež objesio na hladnjak i poželio sam crtati još više…
Kad si mislio da ne gledam, vidio sam kako si nahranio napuštenog psa i pomislio sam kako je lijepo biti dobar prema ljudima i životinjama…
Kad si mislio da ne gledam vidio sam kako si pripremio prvi kolač za mene i mamu i shvatio sam da je sreća u malim stvarima…
Kad si mislio da ne gledam osjetio sam kako me ljubiš za laku noć iako sam već zaspao i osjetio sam se voljenim…
Kad si mislio da ne gledam vidio sam da ti je stalo do ljudi i ja sam poželio biti najbolji što mogu…
Kad si mislio da ne gledam vidio sam te kako se tiho moliš i povjerovao sam da postoji Bog s kojim i ja mogu uvijek razgovarati…
Kad si mislio da ne gledam GLEDAO SAM! I želim ti reći HVALA, hvala ti za sve one stvari koje sam vidio kada si ti mislio da ne gledam…
Naša nas djeca gledaju i onda kad mi mislimo da nas ne gledaju zato budimo još više, jer im već i jesmo, primjeri i u vjeri.
Predavanje je završeno mišlju pape Benedikta XVI. "Tko vjeruje u Boga nikad nije sam" i ujedno željom da, ako uspijemo kod povjerene nam djece razviti samo osjećaj da su od Boga voljena i zaštićena, doista smo mnogo postigli.
Nakon predavanja uslijedio je prezentacijski prikaz ovogodišnjeg projekta "Vjera – povjerenje" koji se provodio u našem vrtiću. Prikaz su pripremile i predstavile s. Tajana i odgajateljice laikinje koje djeluju u vrtiću. Sudionici stručnog skupa imali su prilike vidjeti u tristo slajdova uz objašnjenja kako se djeci govorilo o vjeri i kako se u njima razvijalo povjerenje u Boga i ljude. Susret je završen kazališnim prikazom vjere i povjerenja u Božju ljubav jednog biblijskog lika, sv. Pavla. Kazališni prikaz izveden je vrlo lijepom i efektnom tehnikom kazališta svjetlo-sjena.
s. Kristina Tunić
