Učenica Lorena Ugarković je uime maturantica održala emotivan oproštajni govor u kojem se oćutjelo njihovo četverogodišnje zajedništvo kroz iskustva i suza, i smijeha, i radosti, i teškoća, ne zaboravivši pritom spomenuti časne sestre koje su cijelo vrijeme bdjele nad njima kao majke, a osobito našu dragu s. Nikodemu, koja ih je vodila tri godine. Ne mogu se oteti dojmu da je atmosfera te večeri bila, iako svečana, pomalo i tužna; ta napustila nas je još jedna generacija učenica koje su pod ovim krovom i nebeskom zaštitom naše Majke Krucifikse Kozulić zajednički dijelile i dobro i zlo. No ostaje ponos i zahvala Bogu za milosnu činjenicu da su učenice one koje ovo mjesto čine utočištem mira i ljubavi. Hvala Ti, naš Oče, što bdiješ nad nama i što ćeš naše drage maturantice uvijek voditi pravim putom, Tvojim putom, jer:
Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti
grad što leži na gori. Niti se užiže
svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na
svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako
neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima
da vide vaša dobra djela i slave Oca
vašega koji je na nebesima.
Mt 5, 14-16
Odgajateljica
Katarina Štambuk, prof.
Drage maturantice, želim vam, uime svih učenica, zahvaliti jer ste bile dio naše male zajednice i zato što ste nam uljepšale dane provedene u Domu! Imala sam tu sreću što sam sobu dijelila s vas tri : Nikolinom, Lorenom i Frankom. Sve tri su uistinu prekrasne osobe o kojima bih mogla pričati danima, zato ću zamoliti našu najdražu Majku Krucifiksu Kozulić neka me ispuni nadahnućem kako bih u nekoliko riječi opisala osjećaje uime svih učenica našega Doma. Bile ste i ostajete jedinstveni djelići mozaika zvanog Ženski učenički dom Marije Krucifikse Kozulić; pamtit ćemo vas po jedinstvenim talentima koji svaka od vas posjeduje, ali i po radosti kojom ste zračile.
Želimo vam puno uspjeha u daljnjem životu i neka vas cijelim putem obasjava svjetlo Duha Svetoga!
Ivana Keser
GOVOR ZAHVALE O PROSLAVI MATURE U DOMU
(28. svibnja 2013.)
Poštovani ravnatelji, profesori, odgajatelji, roditelji i učenici!
Zahvaljujem svima vama, jer ste svojom nazočnošću uveličali svečanost proslave naše mature. Konfucije je rekao da „put od tisuću milja započinje prvim korakom“. Mi smo taj korak napravile u ovom Domu. Došle smo kao djeca koja su pobjegla iz čvrstog zagrljaja svojih roditelja, željna znanja, novih vještina i uspjeha. Sigurno ni jednoj od nas nije bilo svaki put onako kako smo očekivale – a to je ono što Bog hoće od nas, a ne što mi mislimo da je najbolje – no zahvaljujući našim nastojanjima i uloženim naporima, kao i molitvama Majci Krucifiksi te onim naših časnih sestara, uspjele smo, došle smo do kraja srednjoškolskog obrazovanja!Usprkos tomu, ovaj Dom će ostati zauvijek upisan u našim srcima: ovdje smo, poput nježnih pupoljaka, izrasle u cvjetove. Naučile smo mnogo toga: brinuti se o sebi, samoodricanje, prihvaćanje odgovornosti za vlastite postupke te kako nesebično funkcionirati unutar zajednice. I premda se ponekad činilo teško biti odvojen od obitelji i okruženja našeg djetinjstva, shvatile smo da nismo zapravo bile same, jer nikad nismo bile prepuštene same sebi, imajući pritom dovoljno slobode za vlastite životne odabire.
Ovom prilikom, uime svih maturantica, želim zahvaliti našoj sestri Nikodemi, koja je bila uz nas tri godine, sestri Aniti, ravnateljici, koja nas sada ispraća te odgajateljici Katarini, koja je pratila naš odgoj i razvoj. Hvala Vam na svemu što ste napravile za nas! Ostat ćete nam u najboljem sjećanju, neka vas svih čuva i štiti dragi Bog!
Lorena Ugarković, maturantica