Na početku misnog slavlja vlč. Zeba je naglasio kako je 5. kolovoza, za sav naš narod velik i lijep dan, kada se sjećamo dana pobjede i dana hrvatskih branitelja. Također je istaknuo i posebno značenje 5. kolovoza 1911. kada je u vrtu Samostana podignuta špilja Gospe Lurdske, kao znak zahvale za potpuno ozdravljenje službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić za koju očekujemo da će doskora biti proglašena blaženom. Izrazio je i radost i zahvalnost što na ovaj dan ponosa i slave, u ovom prekrasnom vrtu i mirnoj oazi, za koju nije znao iako je Riječanin, možemo zajedno slaviti svetu euharistiju koja je najuzvišenije otajstvo koje nam je povjerio slaviti sam Gospodin Isus Krist. Spominjući 102. godišnjicu špilje Gospe Lurdske, vlč. Zeba je rekao: „Majka Marija Krucifiksa je posebna žena, redovnica, ali osoba puna vjere, osoba koja je posebno vjerovala Božjoj milosti, utjecala se Božjem milosrđu, a velikom vjerom osobito se stavljala u okrilje i zaštitu nebeske Majke Marije. Vjerujemo da je ona ponosna danas gledajući nas iz dike nebeske i da moli za nas. Povijest nije samo građevina, povijest je duša, povijest je život.“ Razmišljajući o djelovanju sestara Presv. Srca Isusova u Rijeci, vlč. Zeba je rekao kako u sestrama vidi osobe koje „prate čovjeka od njegova rođenja do smrti: u jaslicama, dječjem vrtiću, učeničkom domu i hospiciju.“ Stoga je i pozvao sve na molitvu za nova redovnička zvanja. Majka Marija Krucifiksa izmolila je svoje nasljednice da nastave gdje je ona stala, a mi moramo izmoliti tko će naslijediti nas i nastaviti gdje smo mi stale. Nama ostaje kao trajni zadatak graditi ono što se vidi, ali još više izgrađivati ono duhovno što se osjeti, ljubav, dobrotu i uzajamno poštovanje, osobito u našem međusobnom životu, a onda svjedočiti svima od rođenja do smrti ne svrstavajući nikoga u nekakve kategorije, bolje ili lošije. „Majka Krucifiksa imala je otvoreno srce za sve ljude, prihvaćala je sve i svima je htjela pomoći. To bi trebala biti karizma, ne samo časnih sestara nego svih nas koji smo se odlučili nasljedovati Isusa Krista, kako bismo imali osjećaja za druge, prilazili drugima s povjerenjem, prijateljski. Isus je rekao: ‘Više vas ne zovem slugama, vas sam nazvao prijateljima’“ (Iv 15, 15).
Prisjećajući se pogubnih izazova u današnjem društvu, vlč. Zeba je odvažno potaknuo okupljene, a osobito roditelje, da se ne bojimo svjedočiti svoju vjeru i da nam ovaj dan bude još više poticaj kako bismo, uistinu, s još više ljubavi i žara izgrađivali ovo društvo u kojem živimo, a koje je sve udaljenije od Boga, od molitve, u kojem se nameću neke nove druge vrijednosti i pojave koje nisu u skladu s Božjim zakonom. Zato smo mi kršćani u iskušenju. Obitelj je ugrožena, obitelj se želi svesti na kategorije koje nisu po Božjem zakonu. Svi smo pozvani odgovorno svjedočiti vjeru u ovom društvu, kako nas poziva i papa Franjo, prije svega, poziva nas biti otvorenima za sve ljude, a ne zatvoriti se u institucije u kojima se nešto vrši, biti hrabri svjedoci vjere, ne bojati se i imati osjećaj za svakoga čovjeka. Roditelji neka se ne boje svjedočiti kršćanske vrjednote i biti svjedocima kršćanske obiteljske, roditeljske ljubavi. Roditelji su otac i majka. Svi smo mi imali roditelje, i oca i majka. Svjedočimo zajedno i mi danas, kako su to činili i disali kao braća naši branitelji, zajedno su nas i obranili. I mi, ako budemo zajedno oko stola Gospodnjega, uspjet ćemo, ali zajedno. I nakon svete mise budimo jedni drugima prijatelji i pristupamo prijateljski jedni drugima. Vlč. Zeba je zaključio moleći svima snagu od Boga u svakodnevici života, pouzdavajući se u zagovor nebeske Majke Marije pred licem Božjim, kako je to činila i Majka Marija Krucifiksa, kako bismo bili hrabri i radosni navjestitelji i svjedoci Evanđelja.
Slavlje je završilo procesijom sa svijećama, uz pjevanje litanija Majke Božje, do špilje Gospe Lurdske pred kojom smo se svi zadržali u pjesmi i molitvi.
s. Dobroslava Mlakić