„Naš Bog ima srce!“, rekao je na početku vlč. Đuliano govoreći o razlozima zašto se slavi svetkovina Presvetog Srca Isusova. O ljubavi danas govorimo, pjevamo, puno toga uživalačkoga i tjelesnoga stavljamo pod etiketu ljubavi, a nerijetko i grijesima dajemo ljepše nazive poput „gurmani“ umjesto „izjelice“, upozorio je. „Ljubav supružnika trebala bi biti nešto prekrasno, a jedno na drugo gledaju kao na predmet. Devastirali smo ljubav.“ Govoreći o ljubavi prema djeci, upozorio je na to kako je ta ljubav često posesivna, i ta ljubav pretvara se u ljubav koja guši. I prijateljska ljubav je često proračunata i hladna. „Puni smo ljubavi, a nikada više trpljenja i patnje na svijetu. Uzrok tom trpljenju je što smo izgubili sposobnost da ljubimo, a nas nitko iskreno ne ljubi.“
Bog nas je stvorio iz svoje bezuvjetne ljubavi, poručio je vlč. Đuliano dodajući kako smo najsličniji Bogu samo kada ljubimo. „Naša ljubav je Božji dar i svetkovina Presvetog Srca Isusova nije komemoracija, nego djelatna svetkovina. Ovo Srce ima moć dati ljubav kada dođeš pred njega i to zatražiš. Naša ljubav ne ovisi o ljudskom faktoru, potrebno je moliti Gospodina da nam promijeni srca jer naša sreća ovisi o sadržaju našega srca.“
Ako je naš odnos pun ljubavi prema Bogu i bližnjemu, onda smo sretni ljudi, rekao je propovjednik. „U srcu je sve. U srcu je mir, a mir može biti samo ako je srce puno Boga. Ne trebaš se smijati da bi bio sretan jer nutrina ti odsijeva srećom ako je puna Boga.“ Dodao je kako se ni mučenici nisu smijali, ali bili su sretni jer su imali tu ljubav koju je prema nama imao Isus. On je svjesno visio na križu i razumski, iz ljubavi prema nama, prihvatio žrtvu. Prava ljubav nalazi se u sadržaju našega srca i ako u njemu nosimo otrov, otrov jedino možemo drugima i dati. Smrt Božjeg Sina bila je iz potrebe da se otkupi ljudsko srce, poručio je vlč. Đuliano.
„Ono si što nosiš u srcu jer u srcu se odvija božanski život“, rekao je vlč. Đuliano i u nastavku podsjetio na Isusove riječi „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11, 28). Istaknuo je kako utjehu tražimo na pogrešnim mjestima, a Isus nam je bezuvjetno nudi. Također, naš odnos s Bogom mora biti „djetinji“, odnos kakav imamo s roditeljima. „Bog je savršeni roditelj koji nas savršeno ljubi u svim situacijama. Bog nije distanciran i otuđen od nas i ovom svetkovinom nam to pokazuje. Razgovarajte s njim. Dijelite s njim sve ono što dijelite s najboljim prijateljem.“
Kad je Bog odabrao Margaretu Mariju Alacoque da svijetu donese pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, odabrao ju je zbog njezina čistog srca. „Bog ne gleda kao čovjek. On gleda srce, a čovjek vanjštinu“, zaključio je vlč. Đuliano.
Poslije misnoga slavlja okupljenima se obratila s. Dobroslava Mlakić otkrivši detalje vezane uz zastavu koju je 19. lipnja 1892. izradila Marija Krucifiksa Kozulić i o tome izvijestila o. Arkanđela iz Camerina: „Evo me radosna srca, velečasni Oče, da izrazim naše neizmjerno zadovoljstvo zbog trijumfa Presvetog Srca Isusova u ovome gradu! Njegov barjak bio je veoma svečan u procesiji za Tijelovo, bila je to najljepša zastava grada Rijeke. Za njim su išle njegove Kćeri i Službenice, odjevene u crno, s crnim velima, crvenim vrpcama i svijećom u ruci. Zastava je ovih osam dana bila izložena u katedrali“, stoji u pismu koje je Marija Krucifiksa Kozulić napisala 1892., a s. Dobroslava pročitala nakon misnoga slavlja.
Helena Anušić