U današnjem sekulariziranom društvu Bogu posvećene osobe trebaju biti znak čovjeka kao Božjeg stvorenja kojem upravo zbog toga pripada nedodirljivost i nepovredivost. Veoma je važno iz užurbane svakodnevice na površinu izvući ono što vodi osobnom susretu s Bogom. Trebamo stvarati preduvjete da se može doći do spasenja, a Bog je taj koji spašava. Kada pojedinac ostvari odnos s Bogom (vertikalni odnos), može stvarati odnose s drugim ljudima (horizontalni odnos). No proces nastajanja zajedništva narušen je grijehom. Zato otkupiteljsko Božje djelo ima za svoj cilj iznova pokrenuti čovjeka prema novome savezu s Bogom i ljudima međusobno. Kristov križ je najradikalniji znak da je jedini put do zajedništva s bližnjim, zajedništvo s Bogom. Redovnička zajednica je susret osoba koje su pozvane od Drugoga i iz međusobnog priznavanja ovog poziva stvaraju se veze u zajednici. Ono što nas sestre povezuje je Božji poziv, odnosno osobni odnos svake pojedine s Bogom. To je konstitutivnost svake zajednice.
Ovo su samo neke od misli koje smo zajednički promišljale s ciljem teološkog tumačenja i shvaćanja dimenzije novih odnosa u kontekstu današnjeg suvremenog svijeta. Pitanje koje je pred nama glasi: kako i na koji način u kulturi površnosti i otuđenja od Boga shvatiti i omogućiti novi susret Boga i čovjeka?
s. Martina Vlahović
