Putovanje smo započeli kratkom molitvom te pjesmom u čast Majci Božjoj. Iako je bilo još jutro, nije nam bilo do spavanja, nestrpljivo smo očekivale sutrašnji dan. Oko podneva prešli smo hrvatsku granicu te ušli u Bosansku Gradišku gdje smo imali male zastoje zbog sigurnosti, a potom smo krenuli prema Banja Luci. Nakon ulaska u grad posjetili smo banjalučku katedralu koja je posvećena sv. Bonaventuri, zaštitniku biskupije. Ondje smo slavili sv. misu, zatim nas je s poviješću katedrale i biskupije upoznao kancelar Banjalučke biskupije vlč. Pero Ivan Grgić.
Prolazeći manjim i većim mjestima promatrali smo kako se mali i veliki brežuljci stapaju s jednostavnom ravnicom i bujnom prirodom. Putujući prema Sarajevu zaustavili smo se kod crkve sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju te na čudotvornom izvoru sv. Ive osvježili smo lice i utažili žeđ hladnom izvorskom vodom. Prolazeći kroz Travnik, u autobusu, naša s. Dobroslava Mlakić, inače podrijetlom iz Travnika, pokazivala nam je neka važna mjesta u Travniku te nam pregledom povijesti uljepšala putovanje. Kako smo sve više ulazili u unutrašnjost Bosne, izgledalo je kao da ulazimo u drugi svijet. Više nije bilo mnogo ravnice, brda su bila jedno do drugoga, a razdvajala su ih cesta i rijeka. Putovanje pored njih izgledalo je kao da prolazimo između dva kanjona kojima ne vidiš put jer je cesta imala mnogo zaokretišta.
Razgledavajući tako ljepotu Bosne i raznolikost građevina, osobito džamija koje su ondje najviše zastupljene, stigli smo u Sarajevo poslije dvadeset sati te nakon večere otišli na spavanje u organizirano prenoćište. Iako nam se ujutro nije bilo lako ustati, nestrpljivo smo krenuli tramvajem prema olimpijskom stadionu Koševo, gdje je održana sv. misa s papom Franjom. Dok smo čekale dolazak Svetoga Oca na stadion, uživali smo u bogatom programu mladih koji su nas zabavljali pjesmom i plesom. Kada se začuo ogroman pljesak i još sretnije pjevanje, shvatili smo da je papa Franjo stigao. Svi smo ga radosno pozdravljali uz pjesmu Krist na žalu nakon koje je počelo slavlje sv. mise. U propovijedi Sveti Otac se dotaknuo teme mira. Iako je u današnjem svijetu to već poznat pojam, mi ga često ne upotrebljavamo. Ako budemo pravedni jedni prema drugima, imat ćemo mir. Spomenuo je i međusobno praštanje. „Trebamo praštati kao što je i nama oprostio Gospodin“, rekao je Papa i nadodao nešto što me se posebno dojmilo: „To su osjećaji koji nam pomažu da, ondje gdje živimo, postanemo ‘umjetnici’ u stvaranju mira.“
Nakon sv. mise svećenici, redovnici i redovnice uputili su se pješice prema sarajevskoj katedrali Srca Isusova, gdje su u 16,20 imali susret sa Svetim Ocem. Katedrala nije mogla primiti sve pristigle pa su unutra bili samo oni koji su dobili kartu, dok su ostali bili ispred katedrale. Možemo reći da nam je bila čast prisustvovati tome susretu. Pri ulasku pape Franje u katedralu pozdravili smo ga pjesmom, a neke naše sestre pozdravile su se s njim i razmijenile koju riječ. Na početku susreta u katedrali svećenik, redovnik i redovnica ispričali su svoja svjedočanstva i snagu vjere koja ih je vodila i sačuvala kroz strašna mučenja i progonstva koja su preživjeli. Njihova životna svjedočanstva sve su nas prisutne dotakla, vjerujem da nitko nije mogao ostati ravnodušan. Nakon svakoga izgovorenog svjedočanstva papa Franjo zagrlio je osobu koja je svjedočila te su većini ljudi okupljenih u katedrali potekle suze. Bilo je doista tužno čuti što su sve morali proživjeti. Njihova svjedočanstva još u nama odjekuju i pokazuju nam primjer vjere, strpljenja i ljubavi prema neprijateljima. Nismo mogli ni pomisliti da ćemo čuti takvo iskustvo života. Sveti Otac je pripremio govor koji je trebao pročitati, ali kada je čuo svjedočanstva svećenika, redovnika i redovnice nije ga mogao izreći pa je odlučio imati kratak govor, rekavši: „Govorit ću vam iz srca“. Najviše je spominjao praštanje. Nama, mlađima i osobama koje nisu doživjele progonstvo i mučenje, teško je katkada oprostiti osobi koja nas je povrijedila riječju, iako možda to nije ni mislila, pitam se kako su oni oprostili svojim neprijateljima?! Božja ljubav djeluje i danas!
Osnaženi lijepim i poticajnim riječima koje štite mir, većina je krenula prema svome domu, a nas redovnice iz Riječke nadbiskupije ugostile su sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog iz Sarajeva te nas ugodno i srdačno primile u svoj samostan na večeru i odmor. Zahvalne dragom Bogu što nas je čuvao od početka putovanja preko susreta na stadionu Koševo te susreta u katedrali, dok nas je sunce pozdravljalo, uputile smo se prema našim zajednicama prvo moleći i pjevajući, a kasnije i spavajući u autobusu.Marija Živković, postulantica
