U radni dio susreta sestre je uvela s. Silvana Fužinato iscrpnim biblijskim predavanjem „Između tame i svjetla“ detaljno razlažući i analizirajući svaku riječ iz Ivanova evanđelja (Iv 9) o slijepcu od rođenja s ciljem da svaka sestra sebi odgovori na pitanja: Tko sam? Gdje sam? Kamo i kome idem? Ne zaustavljajući se toliko na ozdravljenju slijepca koje je opisano samo u prva dva retka, nego na ostala 34 retka, potaknula je sestre da sagledaju ovaj „sudski postupak“ sa stajališta reagiranja četiriju skupina ljudi koji se u njemu javljaju: susjeda koji samo prepričavaju, površni su, ne zanima ih istina i bave se tuđim životima; farizeja koji se javljaju kad treba izreći sud, ne zanima ih čovjek, nego samo kršenje zakona, ne znaju slušati glas događaja, nemaju ljubavi i ostaju samo na razini razuma; roditelja koji ne svjedoče svoju vjeru jer su vođeni strahom i sudom drugih, a ne Božjim sudom, stoga nisu spremni založiti sebe u obranu Istine; slijepca od rođenja koji jedini dovodi u pitanje samoga sebe, ali i farizeje, priznaje Isusa za Proroka, vjeruje i svjedoči, ima ljubavi i ne boji se otvoriti Božjoj spasenjskoj riječi, ne boji se živjeti u Istini i hoditi u svjetlosti. Ovaj zadnji model – slijepca od rođenja trebao bi biti jedini model za posvećeni život, jer jedini on radosno živi u Istini i njegov je život – život svjedočenja. Sestre su o tome imale priliku razgovarati i promišljati pojedinačno, u paru ili manjim skupinama, nakon čega se razvila rasprava, dijeljenje iskustava, promišljanja, potrebitih zaokreta i putova obraćenja..JPG)
Za osnutak Družbe i sve primljene milosti sestre su imale prigodu zahvaliti u euharistijskom slavlju, koje je u crkvi Gospe Krasanske predslavio vlč. Zvonimir Badurina Dudić. Prigodnom homilijom potaknuo je sestre da se uvijek stavljaju u Božju prisutnost u usponima i padovima jer sam Isus je radost Bogu posvećenih osoba i želi da svaka osobno bude dionik i djelitelj te radosti drugima. No za tu radost potrebno je ucijepiti se u Gospodina i umirati samima sebi, a vjerne njemu do kraja koji nježnost svoje ljubavi otkriva u majčinstvu Blažene Djevice Marije kojoj je prvoj upućena radost Sina Božjega.Nakon tjelesne okrepe, sestre su za živu prisutnost Boga kroz povijest pa do danas, zahvalile „Putom svjetla“, razmatrajući nad evanđeoskim tekstovima o Isusovu uskrsnuću i uživajući u ljepotama prirode. Zasigurno je svaka ponijela sa sobom duboko iskustvo lomljenja Božje Riječi, po kojoj će sama na putu svakodnevnog obraćenja i posvećenja Gospodinu biti kruhom koji se lomi za druge i unosi svjetlo ponajprije u svoju zajednicu, a onda i svima kojima je Bog šalje.
s. Tajana Hrvatin
.JPG)
.JPG)
.JPG)
.JPG)
.JPG)