Tada nam se s. Ljubomora nasmiješila i pozvala nas radosna srca u samostan na ovu predivnu pobožnost, a sve ostale sestre su joj izrazile radosnu podršku. Pobožnost je počela u 20 sati. Unutarnji prostor male samostanske kapelice potpuno ispunjen duhom postaje oaza mira koji se prenosi na prostor okupljenih srca. To su trenutci povezanosti čovjeka i Boga samoga koji nas duhovno hrani i daje snagu za prihvaćanje njegove volje u našim životima, trenutci kada otvorimo dušu svom Bogu koji nas neizmjerno ljubi i koji nas nikada neće ostaviti same.
Klanjanje nas želi preobraziti. Ono liječi, uzdiže, jača, čini od nas nove ljude i kvalitetnije kršćane. Klanjanje je predanje Bogu, predanje koje se hoće ostvariti u konkretnoj svakodnevici. Ono je susret s Kristom koji se predao za sve nas, da i mi u predanju svoje ljubavi iskusimo njegovu ljubav u sebi i predamo je dalje ljudima koji na nas čekaju. Da bismo to mogli činiti odlučile smo biti pred Isusom u klanjanju četvrtkom kod časnih sestara, a srijedom u župnoj crkvi. Klanjanje su započele sestre Ljubomira, Ciprijana, Judita i Pavlinka uvodnim molitvama, zatim su tri mlade župljanke Antonija Marić, Mateja Posavi i Kristina Sigurnjak pripremile prigodne tekstove i nastavile voditi klanjanje. Pjesmu je predvodila s. Ljubomira, a na gitari je svirala Mateja Posavi. Nakane klanjanja bile su za duhovna zvanja, za nerođene, za obitelji, mlade, za sve potrebe naše župne zajednice te sve prisutne nakane u našim srcima. Nakon euharistijskoga klanjanja sudjelovale smo u molitvi Povečerja, a potom se svi razišli u tišini.
Ova pobožnost osvojila je naša srca i dušu, s velikim žarom i ljubavlju čekamo četvrtak kako bismo mogle biti sa živim Kristom, oči u oči. Dođite i kušajte kako je dobar Gospodin blago čovjeku koji se njemu utječe.Što da uzvratimo Gospodinu za sva dobra koja nam daje? Mrvicu zahvalnosti iskazujemo prisustvovanjem klečeći ispred živoga Boga pod zaštitom svetoga Josipa Radnika. Hvala sestrama što su nam otvorile vrata svoga samostana i svoga srca.
Kristina Sigurnjak
♦
U Kristu uvijek tražimo utjehu, pomoć, zaštitu, a rijetko se sjetimo reći mu hvala. Danas smo odlučili upravo to, zahvaliti mu na svakom dobrom djelu, na svakom blagoslovu, na svakom pokazanom putu kojim trebamo ići i na svakoj pruženoj ruci. Gospodin zna sve naše potrebe i želje, nekada nije potrebno to mu napominjati, ali mu je uvijek potrebno zahvaliti, zahvaliti srcem prepunim jer nam je dao Isusa, Sina Svog.
Isuse, kada sam ti zadnji put zahvalila?
Isuse, evo me i večeras pred tobom… šutim, a Ti ipak čuješ sve moje misli, sve moje molitve. Znam, prečesto ti se obraćam samo kada za nešto molim, kada mi nešto treba, kada sam opterećena teretom svog križa. Znam, mnoge moje molitve uslišavaš, daješ mi mnoge blagoslove, a ja uvijek tražim još nešto. Ti svejedno ponovno slušaš. I ovog trenutka osluškuješ moje misli. Svejedno sam ponekad možda tužna jer mislim da me baš sada kada je toliko važno ne čuješ. Oprosti mi… Kako bih li se samo ja osjećala da mi se prijatelj obraća samo kada nešto treba, a potom se nikada ne vrati podijeliti dojmove sa mnom, a možda i zahvaliti… Kada sam zadnji put razgovarala s tobom? Što sam ti rekla? Možda sam te jutros zamolila da budeš sa mnom i danas, da mi pomogneš u školi, fakultetu, na poslu ili kod kuće. Da, opet sam molila za nešto… Isuse, danas se želim prisjeti svega što si mi dao, svega dobrog – obitelj, prijatelje da kroz njihovu ljubav prepoznam veličinu tvoje ljubavi, talente da kroz njih proslavim tebe, slobodnu volju da shvatim da je prava sloboda samo u tebi, ali i svih onih poteškoća… strahove jer bez njih nikada ne bih napredovala, teškoće jer bez njih ne bih znala cijeniti veličinu uspjeha suze, jer bez njih ne bih prepoznala ljepotu osmijeha. Isuse, kada sam ti zadnji put zahvalila?
Gospodine, hvala ti!
Hvala ti, Gospodine, na svakom danu koji stavljaš pred mene. Nikad ne znam što me čeka, ali ti vjerujem. Hvala ti, Gospodine, na svakoj zraci sunca, kapi kiše, pahulji snijega i dašku vjetra. Nikad ne znam što me čeka, ali ti vjerujem. Hvala ti, Gospodine, za što si me i danas probudio i što sam mogao zagrliti svoju mamu, tatu, brata, sestru i što sam dragog prijatelja sreo u tramvaju. Uvijek me razveseliš kad se najmanje nadam. Hvala ti, Gospodine, što i danas mogu klečati ovdje pred tobom i što si tu i slušaš me. Znaš sve tajne misli, svaku želju srca moga, a opet me pozorno slušaš. Hvala ti, Gospodine što si mi grijehe oprostio i danas, što si očistio moju dušu i srce te se u svetoj pričesti nastanio u njemu. Moje tijelo hram je Duha Svetoga, neka uvijek bude čisto kako bi moglo primiti tako važnog gosta. Hvata ti, Gospodine, na našim pastirima kojima si podario dužnost i blagoslov da vode tvoju Crkvu i pripremaju nas za život na zemlji i u vječnosti. Hvala ti, Gospodine, za sve moje bližnje, za sve moje prijatelje koji su uvijek tu i prate me da na putu ne posrnem, a ako ipak padnem oni su tu da me dignu i obrišu prašinu s koljena mojih. Hvala ti i za neprijatelje sve jer da nema njih kako bih znao tko su mi prijatelji. Oprosti svakome tko želi drugome zlo i vrati na pravi put. Hvala ti, Gospodine, za to što ti mogu reći hvala i za sve ono što još u mojem srcu leži i viče – zahvali!