U prvom dijelu s. Silvana je govorila o pustinji u pozitivnom smislu. Današnji svijet pustinju kategorizira kao nešto negativno. Ne gledajući na njezin geografski položaj ljudi pustinju predstavljaju kao usamljenost, borbu za preživljavanje, umiranje, itd. U vjerskom pogledu pustinja ima duboko i veliko značenje. Prema Pnz 1, 19, Bog je vodio svoj izabrani narod kroz pustinju ne kako bi ga kaznio, nego kako bi mu progovorio te, na kraju, uveo ga u obećanu zemlju u kojoj teče med i mlijeko. U pustinji se rađa novi život, odbacuje se ono što je nevaljalo i loše te se čovjek okreće prema Bogu. Možemo reći da čovjek kroz pustinju pročišćava svoju dušu, jedino ondje može od silne buke ovoga svijeta čuti Božji glas.
Drugi dio predavanja temeljio se na Papinoj buli proglašenja Godine milosrđa Misericordiae vultus – Lice milosrđa. Kao primjer milosrđa sestra je odabrala ulomak iz Lukina evanđelja (7, 36-50). Tumačeći evanđelje naglasila je neke značajke navedenog ulomka. Evanđelist Luka želi nam pokazati da nije važnost ovoga ulomka u postupku grešne žene, nego nam želi istaknuti pravednoga farizeja imenom Šimuna. Na prvi pogled pomislili bismo da je žena od tuge i kajanja plakala, no plač je u ovom slučaju povezan s miomirisnim uljem koji je u biblijskom kontekstu znak ljubavi, radosti, života i blagostanja. Pretpostavlja se da je žena plakala zbog oslobođenja od grijeha, susrela je Boga – Isusa. Farizeja Šimuna ne možemo predstavljati kao negativnog lika, no on je onaj koji je osudio. Nije mu smetalo što je žena ušla u kuću te cjelivala Isusu noge, nego što joj je Isus to dopustio i nije je prekorio. Šimun se poziva na pravednost, da se čovjek samo tako može opravdati pred Bogom, no žena to nije mogla, jer pravednosti nije imala, imala je djelo. Isus joj oprašta i time pokazuje milosrđe.
I mi smo dužni jedni drugima praštati, baš poput Isusa. Nije dovoljno biti pravedan poput Šimuna, moramo naučiti ljubiti. Na kraju predavanja, u ispitu savjesti, s. Silvana je izgovorila niz pitanja koje smo si postavljali kako bismo bolje preispitale sebe, svoje srce, svoja djela. Nakon predavanja slijedila je sv. ispovijed te je, vjerujem, svaka od nas potaknuta riječima samoga Krista otišla u svoj dom radosna i u nadi nadolazećega Gospodina.