Prigodom završetka Godine posvećenog života u zagrebačkoj prvostolnici 2. veljače u 17 sati održano je euharistijsko klanjanje koje su animirali predstavnici reda sv. Dominika, braća dominikanci i sestre dominikanke. Euharistijsko klanjanje bilo je usredotočeno na devet načina moljenja, tj. meditacije po uzoru na sv. Dominika. Nakon klanjanja slijedila je sveta misa u 18 sati koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s četrdesetak svećenika. Kardinal je blagoslovio svijeće koje su zapaljene nosili koncelebranti u procesiji prema oltaru. U svojoj homiliji govorio je o ljepoti posvećenoga života te se dotaknuo izvanrednog Jubileja Božjega milosrđa koji je usporedio s Godinom posvećenog života. Naime, Sveti Otac nije slučajno odredio da se ova dva velika događaja isprepliću.
Svatko od nas ima poseban i tajanstven odnos s Bogom i svi smo pozvani biti navjestiteljima i svjedocima Radosne vijesti, Evanđelja. Naš život svjedočanstvo je odnosa s Bogom, istaknuo je kardinal te dodao kako ne možemo izmjeriti veličinu Božjega poziva pojedincu. U nastavku propovijedi pohvalio je redovnike i redovnice za trud i nastojanje što ova godina nije prošla bez zajedničkih susreta, hodočašća i molitve. Također je pohvalio i Redovnički band aid koji je svojim pjevanjem uzveličao ovo euharistijsko slavlje. Nakon pričesti svi okupljeni u katedrali radosno su otpjevali Tebe Boga hvalimo, a potom su redovnici i redovnice obnovili svoja redovnička obećanja. Na kraju sv. mise s. Miroslava Bradica, vrhovna glavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, kao potpredsjednica HKVRPP-a obratila se okupljenima te zahvalila dragom Bogu za godinu koja nam je bila darovana, kardinalu Bozaniću na predvođenju sv. misnoga slavlja i upućenim poticajnim riječima, na velikom odazivu redovnika i redovnica u cjelokupnom sudjelovanju u raznim projektima tijekom godine te na međusobnoj podršci.
Sveto misno slavlje završilo je pjesmom Ljiljane bijeli, pjesmom Majci Crkve, Majci Mariji koja nam je uzor i primjer posvećenoga života.
Nama novakinjama te našim sestrama završetak Godine posvećenog života ostat će u lijepom sjećanju. Za nas to nije kraj, nego jedan novi, sasvim drugačiji nastavak redovničkoga života potaknut Godinom posvećenog života i osobnim posvećenjem milosrdnome Gospodinu.
s. Mirjam Živković
