Od djece koju su majke i očevi nosili u svome naručju pa do ljudi starije dobi moglo se vidjeti kako vjerom trče ne bi li vidjeli sveca, dotaknuli se mjesta na kojemu je počivalo njegovo tijelo te molili i utjecali se svecu da nas zagovara kod dragoga Boga. Među mnoštvom ljudi koji su došli iz dalekih krajeva Lijepe Naše, ali i iz inozemstva bilo je i naših sestara. Dugi redovi za čekanje, ne bismo li vidjeli sveca, nisu nas umorili. U propovijedima biskupa, svećenika, ali i u medijima moglo se čuti i pročitati mnogo toga o ovome svecu i njegovu skromnom životu. Mogli smo i čuti kako je sv. Leopold oduvijek želio vratiti se u svoju domovinu, u Hrvatsku. To se i ostvarilo ovih dana.
S pouzdanjem i vjerom utječemo mu se da nas zagovara i moli za nas dok i mi čeznemo za našom domovinom i kličemo kao apostol Pavao: „Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista“ (Fil 3, 20).
s. Mirjam Živković
