Tumačeći riječ Božju i dijeleći s nama svoje vlastito iskustvo fra Tomislav je istaknuo potrebu života u svjetlu Božje riječi u svakodnevici, tj. na putu života na kojem svima Isus postavlja ono pitanje koje je postavio i apostolima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (Mk 8, 29). Bog očekuje osobne odgovore na to pitanje, tj. odgovore ljubavi, koji se obnavljaju svaki dan kako bi se raslo u predanju koje je u konačnici pitanje vjere, nade i ljubavi. Nakon susreta u dvorani samostana, uslijedilo je euharistijsko klanjanje u kapeli i slavlje sakramenta pomirenja. Ova nas duhovna obnova poziva ostati na „putu“ kako bismo mogli Isusu kvalitetnije odgovoriti životom polazeći od istine o sebi samima u svjetlu Božjeg pogleda koji se otvara aktivnom suosjećanju s ljudima našeg vremena.
Zaključujući ovaj prikaz duhovne obnove ne mogu se ne sjetiti primjera duhovne preobrazbe jedne mlade djevojke, Etty Hillesum, Židovke, ubijene u logoru Auschwitzu, koja "samoj sebi povjerava zadatak: čuvati, zaštititi, više no vlastiti fizički život, najdublju nutarnju srž", te piše: „Moj Bože, ovo su tako tjeskobna vremena. Noćas sam po prvi put bila budna u tami s očima koje su mi gorjele, pred očima su mi se nizale tolike slike ljudske patnje (…). I gotovo sa svakim otkucajem srca rasla je moja nesigurnost; (…) na nama je pomagati tebe, braniti do posljednjeg daha tvoju kuću u nama. Postoje osobe koje se do posljednjeg brinu da spase usisavač, srebrne vilice i žlice, namjesto da spase tebe, moj Bože. (…) Učinio si me tako bogatom, moj Bože, pusti mi također obilno dijeliti drugima. Moj je život postao neprekidni dijalog s Tobom, jedan jedincati veliki dijalog“ (Kontemplirajte, 71).s. Marijana Mohorić