Sestra Dobroslava je potom istaknula kako naše današnje razmišljanje proizlazi iz poziva pape Franje da se cijela Crkva, a tako i mi, uključimo u sinodalni hod i dademo svoj doprinos za sinodalnu Crkvu: zajedništvom, sudjelovanjem i poslanjem. Papa zapravo, mobilizira cijelu Crkvu, želi reformu Crkve, promjenu mentaliteta. Sinoda i sinodalni hod plod je Drugoga vatikanskog sabora. To je prvi put u dvije tisuće godina povijesti Crkve da je cijeli Božji narod pozvan sudjelovati u sinodi. Sinodalni hod dio je aggiornamenta Crkve koji je predložio Drugi vatikanski sabor, zapravo ‘dar i zadatak: hodeći zajedno razmišljajući o prijeđenom putu, Crkva će, iz onoga kroz što prolazi, učiti koji su to procesi koji joj mogu pomoći živjeti zajedništvo, ostvariti sudjelovanje, otvoriti se poslanju.’ Sinodalni hod započeo je u listopadu 2021., a Biskupska sinoda bit će u listopada 2023. u Rimu. Znam da su neke sestre uključene u rad za sinodalni hod u mjesnim Crkvama u Rijeci, Gospiću, Otočcu. Mi sestre imale smo više susreta na temu sinode. Papa je također sve pozvao da ‘postanu stručnjaci u umijeću susreta’, a to se ‘ne postiže organizacijom nego odvajanjem vremena za susret s Gospodinom i jedni s drugima’. Poziv na ‘izlazak’ koji je Bog uputio Abrahamu, Mojsiju, Jeremiji, u određenom trenutku značio je iskorak u nepoznato, neprovjereno i neizvjesno. „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati“ (Post 12, 1). Dakle, svi smo pozvani ‘izići’. Opravdano i s punim pravom možemo si postaviti pitanje: Koje je mjesto redovništva u sinodalnom hodu Crkve?
Papa nas potiče da krenemo, poput učenika iz Emausa, na sinodalni hod – da pitamo, raspravljamo, problematiziramo, zaključujemo, da zajedno slavimo euharistiju i da naše srce bude ispunjeno radošću, da na kraju možemo, poput učenika iz Emausa, reći; lijepo nam je bilo, srce nam je gorjelo jer smo napredovali, porasli u Božjoj spoznaji, u predanju, u novoj nadi, u međusobnom zajedništvu, opraštanju i ljubavi… „Razlučivanje je Božja milost, ali iziskuje i naše ljudsko sudjelovanje: ‘molitvom, razmišljanjem, obraćanjem pozornosti na vlastite unutarnje sklonosti, slušati i razgovarati s drugima na iskren, sadržajan i otvoren način’. To nam je danas potrebno kao kruh jer izloženi smo svi negativnim informacijama i događajima. Trebamo se okrenuti i stvarati u našim zajednicama pozitivno ozračje jer ima i puno dobra, ne samo negativnoga. To pozitivno ‘prosvijetlit će naše umove, zagrijati srca i vratiti nam zamrlu snagu’, rekao je papa Franjo na Sinodi mladih, 3. listopada 2018.“
Sinoda je poziv svakoj zajednici i pojedincu bez iznimke, a osobito redovničkim zajednicama, da krenu putem temeljite obnove, nadahnute milošću Duha Božjega.
S. Dobroslava pozvala nas je da se zapitamo što nam je činiti, kojim putem krenuti? Što se očekuje na sinodalnom putu od nas te nastavila: „izaći iz svojih ustajalih okvira, od ustajalih propisa, da čujemo jedne druge, a onda ustupimo prostor Duhu Božjem, da budemo spremne na promjene i uklonimo sve što koči duhovni napredak Družbe, a to su ne opraštanje i međusobno ne prihvaćanje. Trebale bismo naći vremena i preispitati molitveni i duhovni život, disciplinu, zavjete, zajedništvo i apostolat i sve što se tiče redovničkog života… Potrebno je da se svi probudimo i zagrlimo jedne druge, a iznad svega da čujemo govor Duha Svetoga. Drage sestre, trebamo razgovarati, dogovarati se, odlučivati, moliti i vidjeti što mi možemo učiniti za obnovu i reformu naše Družbe, a samim time pridonijet ćemo i obnovi Crkve.
Sinodalni hod redovništva mora biti u skladu s duhom utemeljitelja i utemeljiteljica. Naša Družba u sinodalnom hodu može otkriti novu priliku i duhovsko oživotvorenje vlastite karizme u novom ambijentu i ozračju. Pad zvanja, zatvaranje naših zajednica, smjena generacija, smanjenje discipline, ‘moj pogled’ na Crkvu, vlastiti grijesi i neostvarene želje, sve to predstavlja teret koji nosimo sa sobom. Sinoda je mjesto gdje naša stvarnost mora prestati biti teret i mora postati novi početak zajedničkog traganja i razlučivanja.
Papa Franjo je nedavno rekao da trebamo učiniti sve kako bi se sinodalni hod temeljio na slušanju i življenju Božje riječi. ‘Oduševimo se za Sveto pismo, pustimo da duboko prodre u nas Riječ, koja otkriva Božju novost i vodi tome da neumorno ljubimo druge.’ (papa Franjo, Homilija prigodom Nedjelje Božje riječi, 23. siječnja 2022.).
Sinodalnost polazeći od osluškivanja i čitanja znakova vremena upućuje nas na preispitivanje i proučavanje karizme i duhovnosti, vodstva zajednica i odgojnih procesa, zajedništva i nasljedovanja utemeljitelja.
U tom smislu prisjetimo se da je koncilski Dekret Perfectae caritatis o prilagođenoj obnovi redovničkog života, oslanjajući se jasno na perspektive iz Lumen Gentium, a poglavito na aspekte teološko-eklezijalnog razumijevanja redovničkog života, donio jasne smjernice ili najprikladnije praktične upute za duhovno, crkveno, karizmatsko i institucionalno osuvremenjenje i obnovu posvećenog života u Crkvi koja se jedino može dogoditi povratkom na izvore (usp. Za novo vino nove mješine, 4).
Prisjetimo se da je i povodom Godine posvećenog života (2015.), papa Franjo rekao: „U ovoj će Godini biti korisno da se svaka karizmatska obitelj sjeti svojih početaka i svoga povijesnog razvoja, da zahvali Bogu koji je dao Crkvi toliko mnogo darova koji je čine lijepom i opremljenom za svako dobro djelo (usp. LG, 12). Nužno je govoriti o vlastitoj povijesti radi očuvanja identiteta živim, kao i radi jačanja jedinstva obitelji i osjećaja pripadnosti njezinih članova“ (Apostolsko pismo pape Franje posvećenim osobama u prigodi godine posvećenog života iz Vatikana, 21. studenog 2014.), završila je s. Dobroslava prvo predavanje.
Nakon kraćeg odmora, slijedio je drugo predavanje:
100. obljetnica blaženog preminuća naše Majke Utemeljiteljice – službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić (1852.-1922.). Ovo je za nas Godina milosti, godina u kojoj nam Gospodin daruje novu priliku da karizmu Utemeljiteljice – karizmu Družbe proučavamo, zaživimo i učvrstimo osobni hod s Kristom i međusobnu pripadnost. Pored toga, želja mi je i molitva da ovu Jubilarnu godinu provedemo u znaku gesla: ‘U zajedništvu je snaga’, da nadvladamo sve zapreke prema istinskom zajedništvu te da Duh Sveti probudi u nama žar i zalaganja da naše zajednice, postanu izvori blagosti i ljubaznosti Božjega Srca, danas, kad vlada velika ravnodušnost i mlakost.
„U zajedništvu je snaga“ – riječi su naše Majke, koja je također živjela u vrijeme društvenih i crkvenih podjela na nacionalnoj osnovi u gradu Rijeci. I Majka je zaufano molila za jedinstvo u cijeloj i mjesnoj Crkvi i za jedinstvo, slogu i ljubav u obiteljima, ali i u svojoj Družbi. I danas je ništa manje nego li u njezino vrijeme potrebno moliti za jedinstvo kako u Crkvi i društvu, tako i u obiteljima i svakoj ljudskoj i vjerničkoj zajednici i u našoj Družbi gdje zajedništvo trajno škripi.
Danas u svijetu razdrtom mnogim podjelama više no ikad traži se od nas svjedočenje sestrinskog zajedništva, radosno služenje i poniznost kao alternative ovosvjetskim podvojenostima, nasilju, oholoj samodostatnosti i izrabljivanju svake vrste. I danas postoje potrebni, siromasi i ugroženi koje smo dužne susretati u Isusovu duhu prepoznavajući u njima Kristov vapaj: Žedan sam, gladan sam, u tamnici, bolestan, ostavljen… (usp. Mt 25, 35-36). Na ovoj evanđeoskoj riječi temeljila je svoje poslanje naša Majka Utemeljiteljica. Koja je naša specifičnost u današnjem društvu i što je ono po čemu bi se trebale prepoznavati? Zasigurno idealan odgovor bi trebao biti: ‘po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge’ (usp. Iv 13, 35).
Drage sestre, 100. obljetnica preminuća naše Majke nas obvezuje i treba biti poticaj svakoj od nas i cijeloj Družbi da se više zanimamo i zaputimo putem traženja i otkrivanja naših korijena, naše vlastite povijesti, naše karizme i duhovnosti i da se vraćamo vlastitom identitetu… Prebirimo, drage sestre, u svojim dubinama predanje naše Majke Utemeljiteljice i njezinu gorljivost prema Božanskom Srcu. Pijmo iz tog izvora probodene Ljubavi iz koje je ona pila. To je rijeka ljubavi koja ne prestaje teći. Zaputimo se na taj Izvor našega spasenja i slave. To je Srce Spasiteljevo koje se u trijumfu svoje ljubavi prema nama dalo probosti. Budimo vršiteljice Božje volje po uzoru na našu Majku, koja to neprestano moli. I pozivam vas da dostojanstveno proslavimo ovu obljetnicu u istinskom zajedništvu, jednostavnosti i zahvalnosti Bogu za našu Majku Utemeljiteljicu, ali sjećajmo se i svih naših 118 preminulih sestara koje su ugradile svoj život u povijest svoje Družbe, a nadasve u rast vjere gdje god su djelovale… Naša utemeljiteljica službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić, započela je djelovati prije 143 godine upravo onako kako to danas od nas Crkva traži da se uključimo u sinodalni hod. I stoga vas pozivam na istinsko osluškivanje Duha i Riječi. Ona nije čekala da službena Crkva – papa, biskupi i svećenici – njoj nešto određuju. Nego, ona je sama vidjela društvene probleme i potrebe u svoje vrijeme. Ona moli, osluškuje, sluša i djeluje. Ova sinoda je upravo to… Kad je u pitanju sinodalni hod, mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u RH, rekao je članovima/icama Hrvatske redovničke konferencije u svom predavanju „Redovništvo i sinodalnost“ da bi redovnici među prvima trebali doprinijeti ostvarenju onoga što je Papa zaželio na početku sinodalnog procesa: „neka ova Sinoda bude vrijeme nastanjenja Duhom! U nastavku svoga izlaganja Nuncij je rekao da su zapravo redovnici pravi eksperti sinodalnosti i da oni iz svojega iskustva mogu reći više o sinodalnosti nego on sam koji nije imao takvo iskustvo života. Naime, obrazložio je da redovnici i redovnice imaju baštinu sinodalne prakse koju i sada mogu ponuditi Crkvi. A to su „kapituli“ koji su primjer tome. I redovničke strukture općenito su sinodalne te se u redovničkim zajednicama odluke donose zajedničkim razlučivanjima i savjetovanjima.
Vrhovna predstojnica s. Dobroslava u zadnjem dijelu svog izlaganja osvrnula se na važnost održavanja kućnih kapitula u zajednicama i na bratsku, odnosno sestrinsku opomenu.
Nakon ovog iscrpnog izlaganja slijedila je rasprava o svim glavnim točkama, po pitanjima koja je postavila vrhovna predstojnica s. Dobroslava:
Na temelju izlaganja prepoznajemo li načela sinodalnosti u našoj redovničkoj zajednici u kojoj živimo? Koliko sudjelujemo govorenjem, slušanjem, suodgovornošću zapravo, uključenošću i dijalogom u zajednici i na planu Družbe na svim razinama?
Kakvo je moje osobno iskustvo zajedništva u zajednici i u Družbi? Kakvo bi trebalo biti naše zajedništvo; na što nas poziva Duh Sveti i na koji način možemo poboljšati ili unaprijediti zajedništvo?
Animiranje zajednice tiče se svake sestre i svaka treba sudjelovati, a naravno najviše spada na poglavarice. Koje su naše krize? Koje su naše pozitivnosti, a koje negativnosti?
Što učiniti za zvanja? Klanjanja, svjedočanstvo zajedništva; kakva je naša molitva, što bi trebalo unaprijediti ili promijeniti? Kako meditiramo?
Kako se odnosimo prema siromasima, bolesnima, osobama u potrebi?
s. Robertina M.