
Gospodine,Bože naš,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ!!
Gledam ti nebesa,
djelo prstiju tvojih,
djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek
da ga se spominješ,
da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš?
Ps 8, 2. 4-5
Ps 8, 2. 4-5
(Psalam misnih čitanja dana)
Ove riječi Psalmista koje je i naša s. Katarina izricala u molitvi Časoslova odjekuju danas i postavljaju nam se iznova kao pitanje: „pa što je čovjek, Gospodine, da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?“. Gospodin je pohodio s. Katarinu, spomenuo se njezina imena i, našavši je u milosti okrijepljenu svetim sakramentima, pozvao ju je k sebi 10. siječnja u 23.30 sati u 76. godini života i 52. godini redovništva u našem samostanu „Moj mir“ u Sv. Vidu Dobrinjskom.
