U svojoj homiliji obratio se mladima prigodnim riječima. Usporedivši njihov život s glasovima prirode koja svake godine iznova obećava plodove, ali ponekad se dogodi da ih ne donese, biskup ih je hrabrio da vjeruju u Isusa Krista bez kojeg ne mogu donijeti plodove. Iako u životima mladih „hladnoća“ ponekad uništi plod, nikad ne gubimo nadu u drugo cvjetanje. Naime, svi smo spašeni po Isusu Kristu i njemu trebamo povjerovati, ali vjera bi trebala biti djetinja kako bismo ušli u kraljevstvo Božje. Poput djeca koja imaju neizmjerno povjerenje, naša vjera treba rasti sve do punine vjere očitovane i u trpljenju, jer križ je spasonosan. Snagu za tu i takvu vjeru crpimo iz euharistije. U tom znaku križa te toj i takvoj vjeri jest izvor prave slobode.
Nakon duhovne okrepe uslijedilo je vrijeme tjelesne okrepe i druženja, šetnje i igara te smo se ponovno okupili pred crkvom u 14,00 sati odakle je započeo Put svjetla prema obližnjem brdu Fortice. Put svjetla, odnosno postaje Isusova uskrsnuća animirali su mladi uz pomoć župnika vlč. Tomislava Šporčića. Unatoč dugom trajanju Puta svjetla, mladi su sudjelovali i tišinom, i molitvom, i pjesmom, a na drugi dio programa, zbog kiše, trčećim korakom uputili su se s brda u Pučko otvoreno učilište.
U dvorani Učilišta slijedio je niz svjedočanstava i sudjelovanje prisutnih zborova mladih. Među njima posebno bih istaknula predstavu i svjedočanstvo mladih zajednice Cenacolo, gospođe Ive, bivše manekenke i mladića Ivana, bivšeg nogometaša, ujedno i bivših ovisnika o drogama. Prikazanom predstavom i svjedočanstvima pozvali su mlade da prihvate i prakticiraju one istinske i prave vrijednosti u svom životu koji je dragocjen jer je Božji dar. O iskustvu Božjega poziva i redovništva posvjedočile smo s. Marijana i ja, iako nakon svega prethodnog nije bilo lako išta reći. Osim nas posvjedočio je bogoslov Josip Mažar te pozvao mlade da molitvom podupiru nova svećenička i redovnička zvanja.
Za ovaj izuzetno duhovno bogat i prekrasan dan trebalo je zahvaliti Gospodinu te smo se ponovno okupili u crkvi na zajedničkom euharistijskom klanjanju sve do 18,30 sati koje je predvodio vlč. Tomislav Rogić, nakon čega smo se pozdravili i polako uputili svojim kućama. Vjerujem da će ovo iskustvo nositi mlade i otvoriti im nove poglede na život i nove perspektive. Neka tako bude!s. Tajana Hrvatin