U prijepodnevnim satima sudjelovale smo na svetoj misi, a zatim smo ostali u tišini i osobnoj molitvi. Upravo je tišina pravo mjesto Božje prisutnosti i ispunjenja duše mirom. Vidjele smo glavni oltar s kipom Majke Božje Bistričke, oltar Presvetoga Srca Isusova i oltar Sv. Križa. Obišle smo Kalvariju i molile križni put što nas je osobito oduševilo. Šetale smo i svetištem te smo posjetile kapelu samostana bosonogih karmelićanki. Cijeli dan provele smo u zajedništvu, molitvi, tišini, radosti i, rekla bih, duhovnoj obnovi.
Prvi put na ovome mjestu, ali nadam se ne i zadnji, zahvalna sam Isusu i Mariji na pruženome daru. Naši dojmovi su oduševljenost, ljepota, mir, tišina, radost, blizina Božje prisutnosti, divljenje ljepoti koju nam je Gospodin darovao. Budući da nema riječi kojima mogu izraziti oduševljenost ovim svetištem, najbolje je dojmove prenijeti završnom molitvom Majci Božjoj Bistričkoj:
Majko Božja Bistrička, ti si u svojoj Majčinoj dobroti odabrala u našemu Hrvatskom zagorju mjesto koje se po tebi zove Marija Bistrica. Tu se časti tvoj čudotvorni lik. Tu je tvoje svetište u kojem svoju djecu obasipaš svojim milostima. Tu liječiš duhovne i tjelesne rane zemaljskih putnika i ispunjaš želje onih koji se pouzdano k tebi utječu. Ti poznaješ sve moje duševne i tjelesne potrebe. K tebi kao Božjoj i svojoj Majci odlučio sam doći, da ti otvorim svoje srce i izrazim svoje želje. Ti me, Isusova i moja Majko, koja u svojoj dobroti nikada nikoga nisi od sebe odbila, milostivo saslušaj i usliši. Amen.
s. Anamarija Brajković