Dodao je da je grijehom čovjek potpao u smrt, a Isus se toliko poistovjetio s nama i otkupio nas svojom žrtvom. Ovim blagdanom slavi se njegova pobjeda nad smrću, ali i naša pobjeda ako vjerujemo u Isusa. Tada možemo iz smrti prijeći u život. Blagdanom Svijećnice spominjemo se našeg susreta s Gospodinom. Pojasnio je to s primjerima iz pročitanih svetopisamskih tekstova o starcu Šimunu i proročici Ani. Istaknuo je da Bog ispunja svoja obećanja iako ponekad na to ispunjenje moramo dugo čekati.
U nastavku je okupljene vjernike upoznao s poviješću slavljenja ove svetkovine. Nastala je u Jeruzalemu da bi se u Rim proširila između 6. i 7. stoljeća kada su počele i procesije kao čin pokajanja. Tek u 10. stoljeću uveden je blagoslov svijeća koje će se koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. Svijeća je simbol Krista, njegova života i djela, ali i nas vjernika jer Isus izgara za nas i za naše spasenje. Ovaj blagdan u središtu ima prikazanje-žrtvu, ali i radost susreta s onim kojega se iščekuje. S jedne strane imamo križ, a s druge radost uskrsnuća, pojasnio je propovjednik. Redovnicima, redovnicama, Bogu posvećenim osobama te svim vjernicima zahvalio je na trudu što izgaraju požrtvovnošću da drugima otkriju smisao života – Isusa Krista. Na kraju je pozvao na zajedništvo unutar samostana, mjesne Crkve te obitelji. Apostrofirajući slugu Božjega kardinala Franju Kuharića, kazao je da nijedno crkveno učiteljstvo ne može učiniti više u prenošenju vjere, od kršćanske obitelji. Potaknuo je sve na pomoć obiteljima u prenošenju vjere te da svojim zalaganjem i susretljivošću u susretu s bližnjima budu Isusovo svjetlo.
Helena Anušić