Tema trodnevnice bila je: Duhovni život kao promatranje Isusa Krista. Na početku trodnevnice fra Zoran je naglasio kako u Kristu imamo sve, a izvan njega nije moguće ni spasenje ni posvećenje.
Tumačeći evanđelje prvog dana prisutne je pozvao na razmišljanje o potrebi prihvaćanja Božjeg plana spasenja u Isusu Kristu koliko god nam on izgledao malen i neznatan. Tek kada to učinimo možemo biti svjetlo svijeta i sol zemlje i tek tada Krist može iz nas zračiti i govoriti po našim riječima i djelima.
Drugog dana trodnevnice tema razmišljanja bila je promatranje Isusa kao Utjelovljene Riječi Očeve. Tu istinu naše vjere najteže nam je prihvatiti. Bog je čovjeku htio postati tako blizu da je postao čovjeku sličan. Htio je čovjeka poučiti svojim riječima i primjerom kako ljudi trebaju živjeti da bi nasljedovali Boga i omiljeli mu. Cijeli Isusov život bio je vršenje Očeve volje od jaslica do križa. Kad promatramo Krista i nasljedujemo ga dajemo Isusu radost da može u nama i po nama i danas vršiti volju Oca i prikazati se Ocu iznova.
Tumačeći evanđelje prvog dana prisutne je pozvao na razmišljanje o potrebi prihvaćanja Božjeg plana spasenja u Isusu Kristu koliko god nam on izgledao malen i neznatan. Tek kada to učinimo možemo biti svjetlo svijeta i sol zemlje i tek tada Krist može iz nas zračiti i govoriti po našim riječima i djelima.
Drugog dana trodnevnice tema razmišljanja bila je promatranje Isusa kao Utjelovljene Riječi Očeve. Tu istinu naše vjere najteže nam je prihvatiti. Bog je čovjeku htio postati tako blizu da je postao čovjeku sličan. Htio je čovjeka poučiti svojim riječima i primjerom kako ljudi trebaju živjeti da bi nasljedovali Boga i omiljeli mu. Cijeli Isusov život bio je vršenje Očeve volje od jaslica do križa. Kad promatramo Krista i nasljedujemo ga dajemo Isusu radost da može u nama i po nama i danas vršiti volju Oca i prikazati se Ocu iznova.
Trećeg dana tumačeći evanđelje u kojem Isus govori apostolima da njihova pravednost treba biti veće od pravednosti farizeja, propovjednik se na poseban način obratio sestrama i potaknuo ih da se upitaju ljube li Isusa više nego drugo? Istaknuo je kako i danas Isus, jer je Bog i čovjek ima potrebu za utjehom. To Srce koje je ljude toliko ljubilo danas je uronjeno u more ljudske nezahvalnosti. Bogu posvećene osobe pozvane su na poseban način biti tješitelji Presvetog Srca Isusova. To mogu činiti svojom molitvom i nesebičnom ljubavlju za spasenje duša. Molitvom časoslova, revnim slavljenjem sv. mise i osobnom adoracijom mogu odgovoriti na Isusov vapaj s križa: “Žedan sam!“ Isus samo zbog jedne kapi iskrene ljubavi položene u kalež Isusova Božanskog Srca oprašta bezbrojna svetogrđa, grijehe i uvrede. Nakon sv. mise slijedilo je euharistijsko klanjanje.
Zahvalni smo Bogu i fra Zoranu što smo imale milost duhovno se pripremiti za svetkovinu Presvetog Srca Isusova.
s. Nives Stubičar