Svečanu svetu misu na samu svetkovinu Presvetog Srca Isusova 11. lipnja ove godine u kapeli Navještenja Kuće matice, s početkom u 11 sati, predvodio je nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u koncelebraciji s deset svećenika. Ovo slavlje uzveličali su naši dragi uzvanici i narod okupljen u velikom broju, kao i zbor sestara pod vodstvom s. Valentine Marinović.
U svojoj propovijedi otac Nadbiskup je, potaknut godinom Euharistije koja je usko povezana s probodenim Srcem Isusa Krista iz kojeg su potekle krv i voda, poseban naglasak stavio na dostojanstvo primanja tijela i krvi Kristove te je istaknuo kako je primanje sv. pričesti u stanju ogrešivanja o svoju braću jedan od načina obeščašćivanja tijela Kristova.
U svojoj propovijedi otac Nadbiskup je, potaknut godinom Euharistije koja je usko povezana s probodenim Srcem Isusa Krista iz kojeg su potekle krv i voda, poseban naglasak stavio na dostojanstvo primanja tijela i krvi Kristove te je istaknuo kako je primanje sv. pričesti u stanju ogrešivanja o svoju braću jedan od načina obeščašćivanja tijela Kristova.
Svetu Mariju Margaretu Alacoque, kojoj je objavio svoje Srce, Isus je neprestano pozivao da prinese naknadu za sve nedostatke i uvrede koje mu se nanose obeščašćivanjem te joj je rekao kako mu je najbolnije što tako s njim postupaju ona srca koja su mu posvećena zavjetima i svetim redom. Stoga se trebamo zapitati koliko smo drugima poticaj, a koliko sablazan?!
Dok živimo kao nezahvalnici, kao da smo sami sebi dostatni, Bog traži suvremenog čovjeka poput pastira iz Evanđelja koji ostavlja 99 ovaca kako bi potražio izgubljenu. „Isus se odrekao svega da postane jedan od nas da bi nas izgubljene natrag vratio do Očeva doma. To je tajna neshvatljive Božje ljubavi koju danas slavimo“, rekao je mons. dr. Devčić. Ta je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom: ljubav koja nije razdražljiva i ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Ljubav koja sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi. „Sve je isprazno ako nije u Kristovoj ljubavi“, rekao je otac Nadbiskup.
Nakon sv. mise ostali smo u adoraciji pred Presvetim koje je bilo izloženo cijelo popodne da bismo u tišini i sabranosti svoga srca mogli uzvratiti svojom nesavršenom ljubavlju za toliku ljubav koju nam je Bog dao po svome Sinu Isusu Kristu.
Večernju sv. misu s početkom u 18 sati predvodio je mons. Gabrijel Bratina. On je također stavio naglasak na Euharistiju kao životvorni sakrament za svakog vjernika i kršćanina. Svaki čovjek mora proći kroz pustinju svoga života da bi ga Bog doveo do obećanog Neba. Slika vode i mane kojom je Bog hranio i krijepio nevjerni Izraelski narod u pustinji, nakon izlaska iz egipatskog ropstva, zapravo su samo simbolika Isusova tijela i krvi. Isus koji je ustanovio Euharistiju na taj način ostaje s nama do svršetka svijeta. Mons. Bratina naglasio je kako je to otajstvo na poseban način uronjeno u misterij Isusova probodena Srca na križu te je svatko od nas pozvan, zajedno sa stotnikom, priznati da je Isus Sin Božji.
Zahvaljujemo Bogu za neizmjernu ljubav kojom nas ljubi, a koju nam očituje u daru poziva da ga u vjernosti i predanju izbliže slijedimo. Neka i naša hrana poput Isusove bude – vršiti volju Očevu te zajedno sa sv. Pavlom mognemo reći: „Živim, ali ne ja, nego živi u meni Krist.“
Nakon sv. mise ostali smo u adoraciji pred Presvetim koje je bilo izloženo cijelo popodne da bismo u tišini i sabranosti svoga srca mogli uzvratiti svojom nesavršenom ljubavlju za toliku ljubav koju nam je Bog dao po svome Sinu Isusu Kristu.
Večernju sv. misu s početkom u 18 sati predvodio je mons. Gabrijel Bratina. On je također stavio naglasak na Euharistiju kao životvorni sakrament za svakog vjernika i kršćanina. Svaki čovjek mora proći kroz pustinju svoga života da bi ga Bog doveo do obećanog Neba. Slika vode i mane kojom je Bog hranio i krijepio nevjerni Izraelski narod u pustinji, nakon izlaska iz egipatskog ropstva, zapravo su samo simbolika Isusova tijela i krvi. Isus koji je ustanovio Euharistiju na taj način ostaje s nama do svršetka svijeta. Mons. Bratina naglasio je kako je to otajstvo na poseban način uronjeno u misterij Isusova probodena Srca na križu te je svatko od nas pozvan, zajedno sa stotnikom, priznati da je Isus Sin Božji.
Zahvaljujemo Bogu za neizmjernu ljubav kojom nas ljubi, a koju nam očituje u daru poziva da ga u vjernosti i predanju izbliže slijedimo. Neka i naša hrana poput Isusove bude – vršiti volju Očevu te zajedno sa sv. Pavlom mognemo reći: „Živim, ali ne ja, nego živi u meni Krist.“
s. Tajana Hrvatin