Trg sv. Petra i u srijedu je svjedočio o živoj Crkvi rasprostranjenoj po cijelome svijetu. Četverored stupova dviju kolonada, njih 284, koje je osmislio Gian Lorenzo Bernini polovinom 17. stoljeća svojim izgledom podsjećaju na raširene ruke koje simboliziraju poslanje Crkve koja želi zagrliti i ujediniti cijeli svijet, doista su primile u svoj zagrljaj više od sto pedeset tisuća vjernika iz cijeloga svijeta. U ovom posebnom povijesnom trenutku u ozračju vjere kao da su srca toga dopodneva kucala poput jednoga za Petra naših dana. Ni sam Papa nije ostao ravnodušan, moglo se to vidjeti i u nježnosti kojom je blagoslivljao i prihvaćao djecu zaustavljajući se u papamobilu na Trgu među brojnim vjernicima, a kasnije je to potvrdio i riječima: "Doista sam dirnut! Vidim živu Crkvu! … U ovom času srce mi se širi i grli čitavu Crkvu diljem svijeta". Riječi pape Benedikta XVI. brzo su nalazile put do srdaca te su bile često popraćene dugim toplim pljeskom i oduševljenim poklicima njegova imena.
Teško je izdvojiti riječi njegova pomno pripremljena govora, jer gotovo svaka rečenica odražava svježinu teološke misli koja će zasigurno naći svoj odraz u sveukupnoj povijesti Crkve. Važna je poruka koju nam je Sveti Otac želio prenijeti: za njegova pontifikata, iako su se na moru života izmjenjivali trenutci radosti i svjetla, također i oni teški, Gospodin je bio prisutan u lađi Crkve. Papa je svoju sigurnost imao u Gospodinu, a ne u nekim sitnim ljudskim računicama, što je i posvjedočio riječima: "uvijek sam znao da lađa Crkve nije moja, nije naša, nego je njegova. I Gospodin neće dopustiti da potone; on je taj koji je vodi, zasigurno također uz pomoć ljudi koje je izabrao, jer je tako htio."
Tijekom svoga pontifikata, a osobito u Godini vjere, Papa nas je pozivao živjeti susret s Kristom i staviti upravo njega u središte svega, ponajprije svoga života i srca. Pozivajući na obnavljanje vjere u Gospodina, naglasio je: "Želim da se svi osjete da ih ljubi onaj Bog koji je dao svoga Sina za nas i koji nam je pokazao svoju beskrajnu ljubav. Želim da svi osjete radost što su kršćani." Papa je potom pozvao na zahvalnost za dar vjere koji nam nitko ne može oduzeti, ali ga trebamo svjedočiti ne samo riječima nego i dosljednim kršćanskim životom. Sveti Otac je zahvalio kardinalima, rimskoj kuriji i suradnicima koji su mu pomagali "s velikodušnošću i ljubavlju prema Bogu i Crkvi" i bili mu blizu, jer nije bio "nikada sam za kormilom Petrove lađe". Sveti Otac se u svojim zahvalama sjetio i onih u sjeni, koji se ne vide, "ali upravo u tišini, u svakodnevnom predanju, s duhom vjere i poniznosti bili su za mene siguran i pouzdan oslonac". Izražavajući pastirsku zahvalnost papa Benedikt XVI. je spomenuo i braću u biskupstvu i svećeništvu, posvećene osobe i čitav Božji narod. "Svakoga sam dana nosio svakoga od vas u svojoj molitvi, očinskim srcem. Želim da moj pozdrav i moja zahvala dopru do svih: srce jednog pape se širi i proteže na čitav svijet." Osvrćući se na primljena pisma podrške i izraze blizine, Papa je naglasio da je Crkva itekako "živo tijelo, zajednica braće i sestara u Tijelu Isusa Krista, koja nas sve ujedinjuje". Papa je govorio o svojoj odluci donesenoj u molitvi za dobro Crkve rekavši: "Učinio sam taj korak u punoj svijesti o njegovoj ozbiljnosti kao i novosti, ali s dubokim mirom u duši. Ljubiti Crkvu znači također imati hrabrosti donijeti teške, bolne odluke, imajući uvijek pred očima dobro Crkve a ne nas samih. […] Ne ostavljam križa, već ostajem na nov način uz Gospodina Raspetog. Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra". Svoju posljednju katehezu papa Benedikt XVI. zaključio je riječima: "Dragi prijatelji! Bog vodi svoju Crkvu, uvijek je podupire a osobito u teškim trenucima. Ne gubimo nikada taj pogled vjere, to je jedini pravi pogled na Crkvu i svijet na njihovu povijesnom putu. Neka u našem srcu, u srcu svakog od nas, bude uvijek radosna sigurnost da je Gospodin uz nas, da nas ne napušta, da nam je blizu i grli nas svojom ljubavlju".
Teško je izdvojiti riječi njegova pomno pripremljena govora, jer gotovo svaka rečenica odražava svježinu teološke misli koja će zasigurno naći svoj odraz u sveukupnoj povijesti Crkve. Važna je poruka koju nam je Sveti Otac želio prenijeti: za njegova pontifikata, iako su se na moru života izmjenjivali trenutci radosti i svjetla, također i oni teški, Gospodin je bio prisutan u lađi Crkve. Papa je svoju sigurnost imao u Gospodinu, a ne u nekim sitnim ljudskim računicama, što je i posvjedočio riječima: "uvijek sam znao da lađa Crkve nije moja, nije naša, nego je njegova. I Gospodin neće dopustiti da potone; on je taj koji je vodi, zasigurno također uz pomoć ljudi koje je izabrao, jer je tako htio."
Tijekom svoga pontifikata, a osobito u Godini vjere, Papa nas je pozivao živjeti susret s Kristom i staviti upravo njega u središte svega, ponajprije svoga života i srca. Pozivajući na obnavljanje vjere u Gospodina, naglasio je: "Želim da se svi osjete da ih ljubi onaj Bog koji je dao svoga Sina za nas i koji nam je pokazao svoju beskrajnu ljubav. Želim da svi osjete radost što su kršćani." Papa je potom pozvao na zahvalnost za dar vjere koji nam nitko ne može oduzeti, ali ga trebamo svjedočiti ne samo riječima nego i dosljednim kršćanskim životom. Sveti Otac je zahvalio kardinalima, rimskoj kuriji i suradnicima koji su mu pomagali "s velikodušnošću i ljubavlju prema Bogu i Crkvi" i bili mu blizu, jer nije bio "nikada sam za kormilom Petrove lađe". Sveti Otac se u svojim zahvalama sjetio i onih u sjeni, koji se ne vide, "ali upravo u tišini, u svakodnevnom predanju, s duhom vjere i poniznosti bili su za mene siguran i pouzdan oslonac". Izražavajući pastirsku zahvalnost papa Benedikt XVI. je spomenuo i braću u biskupstvu i svećeništvu, posvećene osobe i čitav Božji narod. "Svakoga sam dana nosio svakoga od vas u svojoj molitvi, očinskim srcem. Želim da moj pozdrav i moja zahvala dopru do svih: srce jednog pape se širi i proteže na čitav svijet." Osvrćući se na primljena pisma podrške i izraze blizine, Papa je naglasio da je Crkva itekako "živo tijelo, zajednica braće i sestara u Tijelu Isusa Krista, koja nas sve ujedinjuje". Papa je govorio o svojoj odluci donesenoj u molitvi za dobro Crkve rekavši: "Učinio sam taj korak u punoj svijesti o njegovoj ozbiljnosti kao i novosti, ali s dubokim mirom u duši. Ljubiti Crkvu znači također imati hrabrosti donijeti teške, bolne odluke, imajući uvijek pred očima dobro Crkve a ne nas samih. […] Ne ostavljam križa, već ostajem na nov način uz Gospodina Raspetog. Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra". Svoju posljednju katehezu papa Benedikt XVI. zaključio je riječima: "Dragi prijatelji! Bog vodi svoju Crkvu, uvijek je podupire a osobito u teškim trenucima. Ne gubimo nikada taj pogled vjere, to je jedini pravi pogled na Crkvu i svijet na njihovu povijesnom putu. Neka u našem srcu, u srcu svakog od nas, bude uvijek radosna sigurnost da je Gospodin uz nas, da nas ne napušta, da nam je blizu i grli nas svojom ljubavlju".Iako je Papa na općim audijencijama pozdravljao vjernike i na hrvatskom jeziku, na Trgu sv. Petra te srijede riječi: "Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike! Dragi prijatelji, hvala na vašoj ljubavi i blizini. Pod zaštitom Majke Marije, ostanimo povezani u molitvi i vjeri u Krista uskrslog. Rado blagoslivljam vas i vaše obitelji. Hvaljen Isus i Marija!", baš su snažno odjeknule u našim srcima. Vjerujem da su se i ostali vjernici slično osjećali čuvši riječi svoga jezika iz usta Kristova namjesnika.
Istoga dana navečer, na Trgu sv. Petra, okupilo se oko tri tisuće ljudi u molitvenoj tišini s upaljenim svijećama i pogledom upravljenim u prozore Apostolske palače u znak blizine i potpore Papi za njegova zadnjeg dana boravka u Vatikanu i posljednje noći kao pape, ali pape živoga i spremnog za odlazak, a ne pape u smrtnoj agoniji kao njegovih prethodnika. Okupljeni mladi vjernici u duhu "svjetskoga dana mladih u malom", s pjesmom i molitvom krunice otpratili su na počinak Svetoga Oca. Svjetla na prozorima njegove sobe su se ugasila.Posljednjega dana pontifikata, 28. veljače, papa Benedikt XVI. u jutarnjim satima u Klementovoj dvorani oprostio se od kardinala pristiglih u Rim obećavši novom papi bezuvjetno poštovanje i poslušnost, a u 17,07 sati poslije pozdrava na Trgu sv. Damasa s Državnim tajnikom kardinalom Tarcisiom Bertoneom i na vatikanskom heliodromu s dekanom Kardinalskog zbora Angelom Sodanom napustio je Vatikan uz zvukove zvona rimskih crkava.
Stigavši u papinski ljetnikovac Castel Gandolfo u 17,40 sati, gdje će boraviti sljedeća dva mjeseca do povratka u samostan Mater Ecclesiae, u nepune dvije minute posljednjeg javnog nastupa Sveti Otac se obratio tisućama ljudi riječima: "Dragi prijatelji, radostan sam što sam s vama, okružen ljepotom stvorenoga i vašom simpatijom koja me raduje. Hvala vam na vašem prijateljstvu, vašoj ljubavi. … Ja sam jednostavni hodočasnik koji započinje posljednje razdoblje svojega hodočašća na ovoj zemlji. Ali želio bih još svim srcem, svom svojom ljubavlju, svojom molitvom, svojim promišljanjem, svim svojim nutarnjim snagama raditi za opće dobro i dobro Crkve i čovječanstva. Osjećam se vrlo ohrabren vašom simpatijom. S Gospodinom idemo naprijed za dobro Crkve i svijeta". Poslije ovih riječi Benedikt XVI., na Trgu ispred palače papinskog ljetnikovca, udijelio je okupljenom mnoštvu svoj posljednji apostolski blagoslov kao 265. papa u povijesti Crkve.
Stigavši u papinski ljetnikovac Castel Gandolfo u 17,40 sati, gdje će boraviti sljedeća dva mjeseca do povratka u samostan Mater Ecclesiae, u nepune dvije minute posljednjeg javnog nastupa Sveti Otac se obratio tisućama ljudi riječima: "Dragi prijatelji, radostan sam što sam s vama, okružen ljepotom stvorenoga i vašom simpatijom koja me raduje. Hvala vam na vašem prijateljstvu, vašoj ljubavi. … Ja sam jednostavni hodočasnik koji započinje posljednje razdoblje svojega hodočašća na ovoj zemlji. Ali želio bih još svim srcem, svom svojom ljubavlju, svojom molitvom, svojim promišljanjem, svim svojim nutarnjim snagama raditi za opće dobro i dobro Crkve i čovječanstva. Osjećam se vrlo ohrabren vašom simpatijom. S Gospodinom idemo naprijed za dobro Crkve i svijeta". Poslije ovih riječi Benedikt XVI., na Trgu ispred palače papinskog ljetnikovca, udijelio je okupljenom mnoštvu svoj posljednji apostolski blagoslov kao 265. papa u povijesti Crkve.Kraj pontifikata Benedikta XVI. nakon sedam godina, deset mjeseci i devet dana službeno je završen u 20,00 sati kada je stupila na snagu njegova odluka te je uslijedilo vrijeme prazne Apostolske Stolice u Katoličkoj crkvi. Zatvaranjem vrata palače u Castel Gandolfu te odlaskom švicarske garde koja je čuvala Papu i simbolično je označen kraj 2872 dana pontifikata pape Ratzingera, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu.
Povijest Crkve zabilježila je nekoliko papa koji su se odrekli svoje službe, među poznatijima učinio je to monah papa Celestin V. iste godine kada je i izabran 1294. poslije pet mjeseci pontifikata te papa Grgur XII. radi rješenja zapadnog crkvenog raskola 1415. godine. Sve do naših dana završetak pontifikata jednog pape bio je ujedno i završetak njegova ovozemaljskog života. Za papu Benedikta XVI. koji je unio promjenu u Crkvu svojom odlukom, život se ne oduzima, nego mijenja. Spreman je ustupiti mjesto drugome koji će nastaviti u Kristovo ime upravljati lađom Crkve i moliti za njega, moliti za potrebe Crkve koje su mu zasigurno poznatije negoli bilo kome drugome. Umjesto molitve za pokoj duše ili utjecanja u zagovor, papi u miru Benediktu XVI., neka je dug i miran život pod okriljem Djevice.Hvala, dragi papa Benedikte XVI., za svaku riječ kojom ste nas približavali Kristu i učili otkrivati njegovo lice u čovjeku i svemu stvorenom. Hvala što ste nas neumorno ohrabrivali u nasljedovanju i ljubavi prema Kristu, u prihvaćanju istine i u slabostima života. Hvala za svjedočanstvo življene vjere, poniznosti i slobode, a nadasve molitve. Hvala jer ste svojim pontifikatom, a osobito ovakvim završetkom, očitovali njegovu istinsku narav pokazujući što znači služiti, a ne biti služen.
Dok iščekujemo izbor novoga pape i riječi Habemus papam koje će zasigurno radosno odjeknuti u živoj stvarnosti Crkve, molimo za kardinale kako bi bili otvoreni poticajima Duha Svetoga i izabrali Vrhovnoga svećenika cijele Katoličke crkve, koji će u milosti i snazi Duha, mudro i hrabro naviještati Evanđelje ovom svijetu te se s jasnoćom i odvažnošću nositi s izazovima našega vremena svjedočeći Kristovo milosrđe i ljubav.
s. Lidija Turić