Nosila ga je ljubav prema Bogu i našem narodu
„Papa Ivan Pavao II. izabran je za papu u istoj godini kada sam i ja položila svoje doživotne redovničke zavjete i veći dio mog redovničkog života on je bio na čelu Petrove stolice. Stoga je on Papa mog života“, rekla je s. Dobroslava na samom početku emotivne večeri održane u Auli koja danas nosi ime budućeg sveca. Zajedno s njegovateljicom s. Tobianom Sobotkom posluživala je Svetoga Oca noseći mu večeru ili doručak u sobu na prvom katu koja je danas otvorena za posjetitelje. „Divila sam se njegovoj velikodušnosti i spremnosti da je slab i nemoćan došao u našu domovinu. Bio je nošen snagom Duha Svetoga da nam do posljednjih svojih snaga navijesti evanđeosku radost i nadu“, istaknula je s. Dobroslava.
U nastavku se prisjetila da je Papa Rijeku svako jutro napuštao lošeg zdravstvenog stanja, molili su se da izdrži i preživi, a navečer se na iznenađenje svih vraćao vedra lica, smiren i pun snage Duha Svetoga. „Nosila ga je ljubav prema Bogu i našem narodu.“ Sveti Otac ju je svako jutro pozdravljao hrvatskim pozdravom: Hvaljen Isus i Marija! Također, za svaku gestu je govorio: Hvala! Trenutak koji joj se na osobit način urezao u pamćenje je dan kada je Papa išao u Zadar. „Ujutro sam krenula prema Papinoj sobi da vidim mogu li mu odnijeti doručak i susrela sam mons. Renata Boccarda koji mi je dao znak da odem prema kapeli. Ušavši u kapelu vidjela sam Papu, samog u molitvi poslije svete mise. Taj trenutak mi se duboko urezao u pamćenje i mnogo mi je značio. Promatrajući Papu dublje sam shvatila odakle mu snaga. Od susreta s Bogom u molitvi.“ S. Dobroslava u nastavku se prisjetila suradnje s Papinom pratnjom, ali i dežurnim djelatnicima osiguranja MUP-a iz Rijeke i Zagreba kojima je podijelila krunice dobivene od Papine pratnje. „Svi smo zajedno radili, ali i disali za isti cilj. Poželjela bih da takvom složnošću svi živimo i radimo, ali baš svi u našoj Domovini“, rekla je s. Dobroslava.
„Dom pokraj Visle“
Svoja sjećanja na Papu ukoričio je u nekoliko knjiga novinar HKR-a Domagoj Pejić koji je ovom prigodom predstavio „Dom pokraj Visle“. Utišajte mobitel, skuhajte kavu i pročitajte knjigu za 70 minuta, rekao je autor na samom početku otkrivajući da je riječ o djelu koje se čita „u dahu“.
„Kako se približavala granica mog zemaljskog života, sjećanjem se vraćam na početak, do svojih roditelja, brata i sestre koju nisam upoznao jer je umrla prije nego sam se rodio, na župu Wadowice u kojoj sam kršten, na taj grad moje ljubavi, na moje vršnjake, prijatelje i prijateljice iz osnovne škole, gimnazije, sveučilišta, sve do doba okupacije kada sam radio kao radnik i kasnije u župi Niegowić, u onoj krakovskoj sv. Florijana, u pastoralu sveučilištaraca, na okruženja… na sva okruženja… na Krakow i na Rim…“ Ove riječi iz oporuke Ivana Pavla II. potaknule su ga da se uputi u Poljsku na manje poznata turistička mjesta, ona koja su vezana uz život Karola Wojtyle.
Papa je umjesto Poljske odabrao Hrvatsku za svoje 100. apostolsko putovanje čime je pokazao koliko voli Hrvatsku, rekao je Pejić dodajući kako je na putovanju stoga posjetio mjesta koja su obilježila život blaženoga Pape. Obišao je prostor nekadašnje tvornice "Solvay" i kamenolom Zakrzowek u kojemu je Wojtyla radio za vrijeme Drugoga svjetskog rata, ulicu u kojoj je živio s ocem, sveučilište gdje je studirao, ali i crkvu u kojoj je krštena njegova majka Emilia Kaczorowska. O svemu tome emotivno je posvjedočio kao i programu "Karolu s ljubavlju" kojega organizira i u kojemu se na osobit način obilježava dan kada je Papa umro.
Okupljene je uime organizatora, Riječke nadbiskupije, Akademskoga katoličkog društva „Jeronim“ i Bogoslovnoga sjemeništa „Ivan Pavao II.“ pozdravio rektor Sjemeništa vlč. Sanjin Francetić, dok je program glazbom animirao band Assunta.
Helena Anušić