„Sveci su naši prijatelji i uzori života“, istaknuo je jednom papa u miru Benedikt XVI. Samo sveci mogu imati toliko prijatelja koji su spremni ostaviti udobnost svojih domova i uputiti se u Vječni Grad kako bi zajedno s papom Franjom i papom u miru Benediktom XVI. slavili Gospodina i zahvalili mu na daru dvojice Papa, prijatelja Božjega milosrđa, upravo na nedjelju Božjega milosrđa, 27. travnja 2014.
Lijepo je bilo osjetiti snagu zajedništva i svjedočanstvo pripadnosti Kristu ljudi iz čitava svijeta već od ranih večernjih sati 26. travnja koja je bila vidljiva i u našoj maloj zajednici sestara različitih redovničkih družbi: s. Danijela, klanjateljica Krvi Kristove, s. Marina, služavka Maloga Isusa, s. Maja, franjevka Krista Kralja i s. Lidija, sestra Presv. Srca Isusova. Nešto više od petnaest sati čekanja čak je i brzo prošlo u zajedništvu, molitvi psalama, pjevanju duhovnih pjesama te molitvi krunice. Noć probdjevena pod vedrim nebom dozivala je riječi psalma „Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?“ (Ps 8, 2-5).
Ulica pomirenja (Via della Conciliazione) koja vodi prema Trgu sv. Petra na trenutke se činila kilometrima daleko, a jedini jezik koji se mogao čuti kao da je bio poljski. Poneka prepreka, umor, mnogo ljudi na tako malo prostora, pa čak i guranje, nervoza…, ipak ne mogu baciti sjenu na ljepotu i veličinu događaja. Na licima mladih, staraca, bolesnika, roditelja s djecom, kao da su bili urezani razlozi i neka odlučnost zašto baš i oni žele probdjeti uza svoje Prijatelje.Napokon smo i mi odahnule na Trgu sv. Petra u molitvi krunice milosrđa prije svečanoga misnog slavlja. Poslije Litanija svetaca započelo je euharistijsko slavlje koje su izravno prenosili svjetski mediji, a na kojem su proglašeni svetima bl. Ivan XXIII. i bl. Ivan Pavao II. riječima pape Franje: „proglašavamo i definiramo svetima blažene Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., uvrštavamo ih u Popis svetih te određujemo da u cijeloj Crkvi budu pobožno čašćeni među svetima“.
„Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. imali su hrabrosti gledati Isusove rane, doticati njegove ranjene ruke i proboden bok. Nisu se stidjeli Kristova tijela; nisu se Njime sablaznili, Njegovim križem; nisu se sramili bratova tijela (usp. Iz 58, 7), jer su u svakoj osobi koja trpi, vidjeli Isusa. Bila su to dva hrabra čovjeka, otvorena Duhu Svetomu, i Crkvi su i svijetu dali svjedočanstvo Božje dobrote i njegova milosrđa“, istaknuo je papa Franjo u svojoj propovijedi te zaključio: „Neka obojica svetih Pastira Božjega naroda posreduju za Crkvu kako bi, tijekom dvogodišnjega sinodalnog hoda, bila poslušna Duhu Svetom u pastoralnom služenju obitelji. Neka nas obojica pouče da se ne sablaznimo Kristovim ranama, da uronimo u misterij Božjega milosrđa, koje se uvijek nada, uvijek prašta, jer uvijek ljubi.“Hvala Gospodinu na ovom daru, sestrama na zajedništvu, a našim Prijateljima ostaje nam trajno govoriti: sveti Ivane XXIII. i sveti Ivane Pavle II., molite za nas!
s. Lidija Turić
