U jesen 1969. godine poslana je na službu u Großrußbach, u Austriju, u dom pastoralnih susreta gdje je bila na službi sve do veljače 1975. godine. Nakratko se vratila u domovinu u ljeto 1975. godine gdje je položila doživotne zavjete 14. kolovoza.
Najveći dio života posvetila je njezi starijih i nemoćnih osoba u Njemačkoj, u Caritasovu staračkom domu u Karlsfeldu (1975. – 1981. i 1991. – 2006.) i u Neussu (1981. – 1991.). S. Marcijana svjedočila je svoje posvećenje jednostavnim i velikodušnim služenjem, a sestre je pamte kao osobu vedra duha, dobrostivu i miroljubivu, punu ljubavi i suosjećanja. Provodila je u djelo zahtjeve redovničkog života, prihvaćajući iz Božje ruke sa zahvalnošću događaje i bližnje, iskazujući dobrotu svima. Ispovijedajući istinu u ljubavi doprinosila je izgrađivanju kraljevstva Božjega u svojoj okolini i u tome je bila primjer svima s kojima je živjela i radila.
Njezino služenje u inozemstvu zaključeno je 2006. godine, kada je zbog zdravstvenih poteškoća premještena u samostan sv. Križa u Zagrebu. Noseći strpljivo svoj križ vršila je djela ljubavi u zajednici sestara. Za vjernike koji su je susretali u župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, ona je bila „ona najmlađa sestra“, uvijek blaga i poletna, skrovita i srdačna. Sestra se samostalno mogla nositi sa zdravstvenim teškoćama sve do kraja ožujka, kada je doživjela moždani udar. Tijekom rehabilitacije već oslabljenih snaga preminula je u Stubičkim Toplicama 15. travnja u 74. godini života i 46. godini redovništva.
Za primjer njezina predanja i služenja Bogu i bližnjima zahvaljujemo Gospodinu riječima njezina životnoga gesla: „Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem!“ (Ps 118, 28).
s. Marijana Mohorić
